¹ Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.'"

² "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce."

³ "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem."

⁴ Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao.

⁵ Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?"

⁶ Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima:

⁷ "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju.

⁸ A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!'

⁹ Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje klevetama!"

¹⁰ Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poručuje faraon: 'Neću vam više nabavljati slame.

¹¹ Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.'"

¹² Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame.

¹³ A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali."

¹⁴ A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?"

¹⁵ Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama?

¹⁶ Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

¹⁷ "Lijenčine ste vi! Lijenčine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!'

¹⁸ Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke."

¹⁹ Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!"

²⁰ Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali.

²¹ "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju."

²² Mojsije se vrati Jahvi i reče: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao?

²³ Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče:

² "Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.

³ Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?

⁴ Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?

⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?

⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;

⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;

⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;

⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

¹⁰ Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.

¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

¹³ Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?

¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?

¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'

¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.

¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:

²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"

²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.

²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.

²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,

²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.

²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.

²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.

²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.

²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.

²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.

³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."