Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske."

2 "Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite."

3 Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu.

4 Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske."

5 Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!"

6 Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja.

7 "Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako.

8 Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

9 Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije.

10 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod."

11 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom!

12 Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu!

13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.'"

14 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

15 Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane.

16 Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.

17 A Jošua ču viku naroda koji je bučio pa reče Mojsiju: "Bojna vika u taboru!"

18 Mojsije mu odgovori: "Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo pjesmu čujem."

19 Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.

20 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

21 "Što ti je ovaj puk učinio", reče Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?"

22 "Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon.

23 Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.'

24 Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izađe ovo tele."

25 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima -

26 stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.

27 On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'"

28 Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi.

29 "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam Danas daje blagoslov."

30 Sutradan reče Mojsije narodu: "Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim."

31 Mojsije se vrati Jahvi pa reče: "Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata.

32 Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao."

33 Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige.

34 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti."

35 Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christianity # 691

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

691. Moses said to Jehovah, "'Show me your glory. ' Jehovah replied, 'You cannot see my face, because no one can see me and live. ' And he said, 'Here is a place where you are to stand on the rock, and I will put you in a crevice in the rock and I will cover you with my hand until I have passed by. When I remove my hand, you will see my back, but my face will not be seen'" (Exodus 33:18-23).

The reason why we cannot see God and live is that God is love itself. In the spiritual world, love itself or divine love appears before the angels as a sun. It is at a distance from them just as the sun of our world is at a distance from us. If God, who is within that sun, were to come near the angels, they would perish, just as we would if the sun of our world came near us. The sun of that world is every bit as intense.

[2] Because of this there are continuous protective layers that modify and moderate the burning fire of that love and prevent it from flowing into heaven in its full strength, because the angels would be consumed by it. When the Lord makes himself more present in heaven, the godless spirits who are beneath heaven begin to wail, to be tormented, and to lose consciousness, so they run away into caves and crevices in the mountains, crying, "Fall on us and hide us from the face of the One sitting on the throne!" (Revelation 6:16; Isaiah 2:19, 21).

In fact, it is not the Lord himself who comes down; it is an angel surrounded by a sphere of love from the Lord. Several times I have seen that godless spirits were terrified by an angel coming down like that, as if they had seen death itself right before their eyes. I have seen some of them hurl themselves headlong farther and farther down into hell; others were driven insane with rage.

[3] This explains why the children of Israel had to prepare themselves for three days before Jehovah the Lord came down on Mount Sinai; this is also why the mountain was fenced all around to prevent anyone from dying as a result of approaching it (Exodus 19).

Similar situations occurred in regard to the holiness of Jehovah the Lord that was captured in the Ten Commandments. They were delivered on that mountain, written by the finger of God on two tablets of stone, and stored away in the ark. The mercy seat was placed on top of the ark in the tabernacle, and the angel guardians were placed on top of the mercy seat, to keep anyone's eye or hand from directly contacting that holiness. Not even Aaron could draw near it except once a year, and only when he had ritually purged himself by offering sacrifices and burning incense.

[4] This also explains why many thousands of people from Ekron and Beth-shemesh died for the sole reason that they saw the ark with their eyes (1 Samuel 5:11-12; 6:19), and Uzzah died because he touched the ark (2 Samuel 6:6-7).

Just these few examples illustrate the kind of curse and slaughter that would have befallen the Jews (a) if the baptism of John had not prepared them to accept the Messiah, who was Jehovah God in human form, and (b) if God had not taken on a human manifestation and revealed himself in this way. These examples also show that what prepared them was their being assigned to heaven and counted among those who were awaiting and desiring the Messiah; therefore angels were sent to protect them.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.