Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske."

2 "Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite."

3 Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu.

4 Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske."

5 Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!"

6 Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja.

7 "Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako.

8 Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

9 Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije.

10 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod."

11 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom!

12 Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu!

13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.'"

14 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

15 Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane.

16 Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.

17 A Jošua ču viku naroda koji je bučio pa reče Mojsiju: "Bojna vika u taboru!"

18 Mojsije mu odgovori: "Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo pjesmu čujem."

19 Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.

20 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

21 "Što ti je ovaj puk učinio", reče Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?"

22 "Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon.

23 Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.'

24 Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izađe ovo tele."

25 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima -

26 stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.

27 On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'"

28 Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi.

29 "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam Danas daje blagoslov."

30 Sutradan reče Mojsije narodu: "Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim."

31 Mojsije se vrati Jahvi pa reče: "Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata.

32 Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao."

33 Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige.

34 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti."

35 Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10413

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10413. And they rose up in the morning on the morrow. That this signifies incitement by their loves, is evident from the signification of “rising up in the morning,” as being incitement by their loves; for by “the morning” is signified a state of love, and by “rising up” is signified elevation thereto. (That “morning” denotes a state of love, see n. 5962, 8426, 8812, 10114, 10134; and that “to rise up” denotes elevation, n. 2401, 2785, 2912, 2927, 3171, 4103.) But when “rising up in the morning” is said of those who are in external things without what is internal, thus of the evil, then by “rising up” is not signified elevation, but incitement; and by “morning” is not signified a state of heavenly love, but a state of infernal love. For when the evil are in this state they are then in their morning, because they are then in the delight of their life, because in their loves. The difference between elevation to a state of the loves in the case of the good, and the same in the case of the evil, is this: that the good then ascend, and that the evil descend. For the loves of the good are heavenly loves which elevate them, and increase according to the ascent to heaven; but the loves of the evil are infernal loves, which weigh them down, and increase according to the descent to hell. From this it is evident that “rising up in the morning” has a contrary signification when it is said of the evil, from what it has when it is said of the good. Moreover, in the other life the states of spirits and of angels vary in respect to love and faith, as the times of the day and of the year vary in respect to heat and light. When it is morning with those who are in the heavens, they are then in a state of heavenly loves, and consequently are in their joy; but in the morning of the hells they are in a state of infernal loves, and consequently are in their torment; for everyone then wishes to be greatest and to possess all that belongs to others, from which come intestine hatreds, ferocities, and cruelties, which are the things signified by the fires of hell.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.