Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 "Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

2 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna.

3 Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna."

4 "Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi.

5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka.

6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga.

8 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje;

9 opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

10 "Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu.

11 Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji.

12 Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika.

13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku.

14 Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica.

15 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke.

16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana.

17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu.

18 I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena.

19 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo.

21 Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova."

22 "Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje -

23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom.

24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom.

25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi.

26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

27 Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova.

28 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada.

29 Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posvećeni.

30 Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana."

31 "Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu.

32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka.

33 Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno.

34 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno."

35 "Točno tako učini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana.

36 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen.

37 Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će posvećeno."

38 "A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.

39 Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer.

40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina.

41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu.

42 Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.

43 I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati.

44 Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici.

45 Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog.

46 Upoznat će oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Jahve, Bog njihov."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 299

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

299. A book written within and on the back. That this signifies the state of life of all in heaven and on the earth, in general and in particular, is evident from the signification of a book, in this case of the book of life, as denoting what is inscribed or implanted by the Lord in the spirit of man, that is, in the heart and soul, or what is the same thing, in the love and faith (concerning which see above, n. 199): hence by the book is here signified the state of life of all in heaven and on earth, and by its being written, is signified what is implanted by the Lord; (that to write signifies to implant, may be seen also above, n. 222); and from the signification of within and on the back, as denoting its being in the heart and soul, or in the love and faith. For with man and spirit love is within, because it constitutes his life; whereas faith, unless it is in his love, is not within, but behind or at the back; for the faith which is faith, makes entirely one with the love, for what a man loves belongs to his faith, but what he does not love does not belong to his faith. That appears, indeed, to be faith which any one thinks from the memory, and teaches from doctrine, but if he loves it only from a natural and not a spiritual love, it is the sight only of the thought of the external man, which sight counterfeits faith; but this faith, being without life before it is implanted in the internal man and its love, is not in the man, but behind him, or at his back. The faith implanted in the internal man and its love, is to believe and love the truth because it is truth, and not to love it chiefly for the sake of a reputation for learning, and of honour or gain therefrom. From these considerations it is evident what is signified by being written within and on the back.

[2] The subject treated of in this chapter is, that the Lord alone knows the states of the life of all in general and of each in particular, and that no one [knows this] besides Him. This is representatively set forth by the book written, which no one could open, read, and look into, but the Lamb alone, that is, the Lord. The reason why no one knows this except the Lord alone, is, because He is God alone, and because He formed the angelic heaven to the image of Himself, and man to the image of heaven: therefore He knows all things of heaven in general, and He who knows all things of heaven in general, also knows everything in particular; for a man who is in truths from good, and an angel, is an image of heaven, for he is a form of it; hence it also follows, that no one knows the states of any one in particular but he who knows the general state of all, for the one depends inseparably upon the other. But these things cannot be described in a few words; therefore see what is shown in the work concerning Heaven and Hell, where they are more distinctly and clearly described, in the following articles: That the Divine of the Lord makes heaven (n. 7-12); That every angel is a heaven in the least form (n. 51-58); That the whole heaven in the aggregate has reference to one man (n. 59-67); Similarly each society there (n. 68-72); That hence every angel is in a perfect human form (n. 73-77); That heaven, which is from the Divine Human of the Lord, in the whole and in part, has reference to man (n. 78-86); That there is a correspondence of all things of heaven with all things of man (n. 87-102); Concerning the conjunction of heaven with mankind (n. 291-302).

[3] It must be noted that here and elsewhere in the Word a book is mentioned, but by this a scroll (volumen) is meant; for in ancient times they wrote upon parchments, which were rolled together, and the parchment was called a book, and a scroll of a book, as may be seen in the Word.

As in Ezekiel:

"I looked, when behold, a hand sent unto me; and lo, in it a scroll of a book written within and without" (2:9, 10).

And in David:

"Then said I, Lo, I come; in the scroll of the book it is written of me" (Psalms 40:7).

Wherefore also, it is said in Isaiah:

"All the host of the heavens shall waste away, and the heavens shall be rolled together as a scroll" (34:4).

Also in the Apocalypse:

"The heaven departed, as a book when it is rolled together" (6:14).

From these considerations it can be known how the book, which John saw, was written within and on the back.

  
/ 1232  
  

Translation by Isaiah Tansley. Many thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.