Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 "Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

2 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna.

3 Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna."

4 "Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi.

5 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka.

6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

7 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga.

8 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje;

9 opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

10 "Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu.

11 Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji.

12 Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika.

13 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku.

14 Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica.

15 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke.

16 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana.

17 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu.

18 I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena.

19 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

20 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo.

21 Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova."

22 "Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje -

23 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom.

24 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom.

25 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi.

26 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

27 Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova.

28 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada.

29 Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posvećeni.

30 Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana."

31 "Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu.

32 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka.

33 Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno.

34 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno."

35 "Točno tako učini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana.

36 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen.

37 Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će posvećeno."

38 "A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.

39 Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer.

40 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina.

41 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu.

42 Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.

43 I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati.

44 Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici.

45 Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog.

46 Upoznat će oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Jahve, Bog njihov."

   

Bible

 

Izlazak 12

Studie

   

1 Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

2 "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.

3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj.

4 Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti.

5 Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle.

6 Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

7 Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo.

8 Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.

9 Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom.

10 Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti.

11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

12 Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva.

13 Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim Krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku."

14 "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

15 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.

16 Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti.

17 Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba.

18 Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

19 Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac.

20 Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh."

21 Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu.

22 Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra.

23 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.

24 Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

25 I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred.

26 Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje?

27 odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se.

28 Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine.

29 U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

30 Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.

31 Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili.

32 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!"

33 Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni.

34 Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima.

35 I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće.

36 Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.

37 Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.

38 A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna.

39 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

40 Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske.

42 Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.

43 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti.

45 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

46 Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti.

47 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

48 Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti.

49 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi."

50 Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili.

51 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4585

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4585. 'They travelled on from Bethel, and there was still a stretch of land to go to Ephrath' means the spiritual of the celestial at this point. This is clear from the meaning of 'travelling on from Bethel' as a continuation of the progress of the Divine from the Divine Natural - 'travelling on' meaning a continuation, see 4554, and here in the highest sense a continuation of the progress made by the Divine, while 'Bethel' means the Divine Natural, 4559, 4560; from the meaning of 'a stretch of land to go' as that which exists in between, dealt with below; and from the meaning of 'Ephrath' as the spiritual of the celestial within the initial state, dealt with below where Bethlehem is the subject. 1 'Bethlehem' means the spiritual of the celestial within the new state, and this is why the phrase 'Ephrath, that is, Bethlehem' is used in verse 19 below.

[2] In these verses progress made by the Lord's Divine towards aspects more interior is the subject, for when the Lord made His Human Divine His progress involved a similar order to that employed by Him when He makes man new through regeneration. That is to say, it was a progression from external things to more interior ones, and so from truth as this exists in the ultimate degree of order to good which is more interior and is called spiritual good, and from this to celestial good. But ideas about these things do not come within the mental grasp of anyone unless he knows what the external man is and what the internal man is, and that the former is distinct and separate from the latter, though the two seem to be one and the same while a person lives in the body. Nor do those ideas come within his grasp unless he knows that the natural constitutes the external man, and the rational the internal man, and above all unless he knows what the spiritual is, and what the celestial is.

[3] These matters, it is true, have been explained several times already. Even so, those who have not previously had any idea concerning them - for the reason that they have not had any desire to know the things which belong to eternal life - are incapable of having any such idea. These people say, 'What is the internal man? How can it be anything different from the external man?' They also say, 'What is the natural, or the rational? Are these not one and the same thing?' Then they ask, 'What is the spiritual and the celestial? Isn't this some new distinction? We've heard about the spiritual, but not that the celestial is something different'. But the fact of the matter is that these are people who have not previously acquired any idea of these matters. They have failed to do so either because the cares of the world and of the body occupy their whole thought and take away all desire to know anything else, or because they suppose that no one needs to know anything beyond what the common people are taught and that there is nothing to be gained if their thought goes any further. For these say, 'The world we see, but the next life we do not see. Maybe it exists, maybe it doesn't'. People like these push those ideas away from themselves, for at heart they reject them the moment they see them.

[4] All the same, because such ideas are contained in the internal sense of the Word, though they cannot be explained without suitable terms to depict them, and as no terms more suitable exist than 'natural' to express exterior things and 'rational' to express interior, or 'spiritual' to express matters of truth and 'celestial' matters of good, the use of words like these is unavoidable. For without the right words nothing can be described. Therefore so that some idea may be formed by those who have a desire to know what the spiritual of the celestial is, which 'Benjamin' represents and which 'Bethlehem' means, a brief reference to it must be made here. The subject so far in the highest sense has been the glorification of the Lord's Natural, and in the relative sense the regeneration of man's natural. It was shown above, in 4286, that 'Jacob' represented the external man of one who belongs to the Church, and 'Israel' his internal man, thus that 'Jacob' represented the exterior aspect of the natural and 'Israel' the interior aspect; for the spiritual man develops out of the natural, but the celestial man out of the rational. It was also shown that the Lord's glorification advanced, even as the regeneration of man advances, from external things to more interior ones, and that for the sake of such a representation Jacob received the name Israel.

[5] But now the subject is further progress towards aspects more interior still, that is, towards the rational, for as stated immediately above, the rational constitutes the internal man. The part which exists between the internal of the natural and the external of the rational is what the term 'the spiritual of the celestial' - meant by 'Ephrath' and 'Bethlehem', and represented by 'Benjamin' - is used to denote. This intermediate part is derived to some extent from the internal of the natural, meant by 'Israel', and to some extent from the external of the rational, meant by 'Joseph'; for that intermediate part must be derived to some extent from each one, or else it cannot serve as an intermediary. So that anyone who is already spiritual can be made celestial he must of necessity make progress by means of this intermediate part. Without it no advance to higher things is possible.

[6] The nature of the progress made therefore by means of this intermediate part is described here in the internal sense by the statements that Jacob went to Ephrath, and that Rachel gave birth to Benjamin there. From this it is evident that 'they travelled on from Bethel, and there was still a stretch of land to go to Ephrath' means a continuation of the progress of the Lord's Divine from the Divine Natural to the spiritual of the celestial, meant by 'Ephrath' and 'Bethlehem', and represented by 'Benjamin'. The spiritual of the celestial is the intermediate part about which something is said above; it is spiritual insofar as it is derived from the spiritual man, which regarded in itself is the interior natural man, and it is [celestial] insofar as it is derived from the celestial man, which regarded in itself is the rational man. 'Joseph' is the exterior rational man, and therefore he is spoken of as the celestial of the spiritual derived from the rational.

Poznámky pod čarou:

1. i.e. in 4594

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.