Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 Jahve reče Mojsiju:

2 "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more.

3 Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.'

4 Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako učine.

5 Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo učinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neće služiti."

6 Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.

7 Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše.

8 Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice.

9 Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.

10 Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi:

11 "Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta!

12 Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti."

13 "Ne bojte se!" - reče Mojsije narodu. "Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti.

14 Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!"

15 "Zašto zapomažete prema meni?" - reče Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put.

16 A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu.

17 Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima.

18 Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima."

19 Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa.

20 Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.

21 Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile,

22 Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.

23 Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru.

24 Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.

25 Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju:

26 "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike."

27 Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda.

28 Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.

29 A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva.

30 Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu.

31 Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 8164

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8164. 'And they said to Moses' means the climax of the temptation, and despair. This is clear from the words that follow, for 'they said' includes them. The fact that the words which follow are words uttered in temptation when this has reached its climax and when there is despair is self-evident. The term 'despair' is used because this is usually the final phase or comes within the final phase of spiritual temptations, 1787, 2694, 5279, 5280, 7147, 7155, 7166. Since there are few at the present day who undergo spiritual temptations and therefore the nature of them is unknown, let something more be said about them. There are spiritual temptations or trials and there are natural temptations or trials. Spiritual temptations belong to the internal man, whereas natural trials belong to the external man. Spiritual temptations sometimes occur separately from natural trials, at other times together with them. They are natural trials when a person suffers in ways that affect his physical body, position in society, and wealth, in short his natural life, that is, the kinds of sufferings he undergoes when he is sick, unfortunate, persecuted, wrongly punished, and so on. Anxious feelings in such circumstances are what are meant by natural trials. But these trials contribute nothing whatever to the person's spiritual life; nor should they be called trials or temptations but miseries. For they arise as a result of harm done to his natural life, which is the life of self-love and love of the world. Criminals sometimes endure such miseries; and the more that they love self and the world, and so depend on these for their life, the greater is their misery and anguish.

[2] But spiritual temptations belong to the internal man; they are attacks made on his spiritual life. Anxious feelings in this case do not exist on account of any loss in their natural life, but on account of the loss of faith and charity, and consequently of salvation. Natural trials are often the means by which those spiritual temptations come about. For if a person is suffering natural trials - that is to say, sickness, sorrow, loss of wealth or position, and so on - and during them comes to think of the Lord's help, His Providence, and the state of the wicked, in that they boast and rejoice when the good suffer and endure various miseries and losses, then spiritual temptation is bound up with natural trial. Such was the Lord's final temptation, in Gethsemane, and when He endured the Cross, which was the severest of all. From all this one may see what natural trial is and what spiritual temptation is. A third kind of temptation or trial also exists, which is anxiety and depression caused for the most part by physical or mental infirmity. Such anxiety may involve some degree of spiritual temptation or it may not involve any at all.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.