¹ Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

² "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.

³ Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj.

⁴ Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti.

⁵ Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle.

⁶ Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

⁷ Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo.

⁸ Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.

⁹ Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom.

¹⁰ Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti.

¹¹ A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

¹² Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva.

¹³ Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim Krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku."

¹⁴ "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

¹⁵ Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.

¹⁶ Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti.

¹⁷ Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba.

¹⁸ Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

¹⁹ Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac.

²⁰ Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh."

²¹ Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu.

²² Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra.

²³ Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.

²⁴ Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

²⁵ I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred.

²⁶ Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje?

²⁷ odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se.

²⁸ Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine.

²⁹ U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

³⁰ Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.

³¹ Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili.

³² Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!"

³³ Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni.

³⁴ Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima.

³⁵ I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće.

³⁶ Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.

³⁷ Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.

³⁸ A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna.

³⁹ Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

⁴⁰ Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

⁴¹ I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske.

⁴² Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.

⁴³ Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

⁴⁴ Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti.

⁴⁵ Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

⁴⁶ Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti.

⁴⁷ Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

⁴⁸ Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti.

⁴⁹ Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi."

⁵⁰ Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili.

⁵¹ Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.

¹ I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima:

² "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne."

³ Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe

⁴ i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

⁵ Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu."

⁶ Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,

⁷ pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.

⁸ Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost?

⁹ Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."

¹⁰ Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni.

¹¹ Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.

¹² Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini.

¹³ Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."

¹⁴ Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim

¹⁵ i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.

¹⁶ Otada je tražio priliku da ga preda.

¹⁷ Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?"

¹⁸ On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'"

¹⁹ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

²⁰ Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.

²¹ I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

²² Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?"

²³ On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.

²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

²⁵ A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

²⁶ I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

²⁷ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi!

²⁸ Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.

²⁹ A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

³⁰ Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

³¹ Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći.

³² Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

³³ Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

³⁴ Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

³⁵ Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici.

³⁶ Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

³⁷ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.

³⁸ Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

⁴⁰ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

⁴¹ Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

⁴² Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

⁴³ I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale.

⁴⁴ Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

⁴⁵ Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!

⁴⁶ Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

⁴⁷ Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.

⁴⁸ A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

⁴⁹ I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga.

⁵⁰ A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

⁵¹ I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

⁵² Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.

⁵³ Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?

⁵⁴ No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

⁵⁵ U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

⁵⁶ A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

⁵⁷ Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.

⁵⁸ A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

⁵⁹ A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.

⁶⁰ Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica

⁶¹ i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"

⁶² Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

⁶³ Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

⁶⁴ Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

⁶⁵ Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!

⁶⁶ Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!"

⁶⁷ Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali

⁶⁸ govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

⁶⁹ A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

⁷⁰ On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš."

⁷¹ Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

⁷² On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."

⁷³ Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!"

⁷⁴ On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao.

⁷⁵ I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.