¹ Mojsije dođe da upravi ove riječi svemu Izraelu:

² "Meni je danas sto dvadeset godina", - reče im. "Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Nećeš prijeći ovog Jordana!'

³ Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom će prijeći; on će pred tobom potući one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua će pred tobom ići, kako je Jahve rekao.

⁴ Jahve će postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi.

⁵ Pred vas će ih Jahve položiti, a vi ćete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao.

⁶ Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti."

⁷ Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu.

⁸ Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!"

⁹ Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama.

¹⁰ Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica,

¹¹ kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela.

¹² Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona.

¹³ Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti."

¹⁴ Jahve reče Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka.

¹⁵ U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.

¹⁶ Jahve reče Mojsiju: "Evo ćeš naskoro počinuti sa svojim ocima. A narod će se ovaj dići da čini blud idući za tuđim bogovima one zemlje u koju će naskoro ući; mene će napustiti i prekršit će moj Savez što ga s njim sklopih.

¹⁷ I onda će se izliti moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaći će ih mnoga zla i nevolje i onda će reći: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?'

¹⁸ A ja ću sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu činili okrećući se drugim bogovima.

¹⁹ Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.

²⁰ Kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut će se oni drugim bogovima i njima će iskazivati štovanje; mene će prezreti i prekršiti moj Savez.

²¹ A kad ih snađu mnoge nesreće i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neće nikada zaboraviti, pružit će svjedočanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što već danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obećah."

²² Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauči Izraelce pjesmi.

²³ Nunovu sinu Jošui naloži: "Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom."

²⁴ Kad Mojsije napisa riječi ovoga Zakona u knjigu,

²⁵ tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina:

²⁶ "Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovčeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!

²⁷ TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li nećete kad ja umrem!

²⁸ Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju.

²⁹ Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."

³⁰ A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja riječi ove pjesme:

¹ Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!

² Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

⁵ Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

⁶ da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

⁷ da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

⁸ kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

⁹ Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

¹⁰ Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

¹¹ Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

¹² Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

¹³ On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

¹⁴ Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

¹⁵ U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

¹⁶ Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

¹⁷ A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

¹⁸ Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

¹⁹ Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

²⁰ Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"

²¹ Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

²² jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

²³ Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

²⁴ k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

²⁵ Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

²⁶ Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

²⁷ Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

²⁸ Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

²⁹ Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

³⁰ Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

³² Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

³³ I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

³⁴ Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

³⁵ spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

³⁶ Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

³⁷ Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

³⁸ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.

³⁹ Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

⁴⁰ Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

⁴¹ Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova

⁴² ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

⁴³ ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.

⁴⁴ U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

⁴⁵ Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

⁴⁶ I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.

⁴⁷ Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.

⁴⁸ I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

⁴⁹ Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.

⁵⁰ I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

⁵¹ Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.

⁵² I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

⁵³ Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

⁵⁴ U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

⁵⁵ Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

⁵⁶ A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

⁵⁷ Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

⁵⁸ Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.

⁵⁹ Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

⁶⁰ I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.

⁶¹ Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.

⁶² Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.

⁶³ Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.

⁶⁴ Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.

⁶⁵ Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

⁶⁶ Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.

⁶⁷ On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

⁶⁸ već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

⁶⁹ Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

⁷⁰ Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;

⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.

⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.