Bible

 

Ponovljeni Zakon 22

Studie

   

1 Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proći mimo njih nego ih otjeraj svome bratu.

2 Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kući ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne dođe po njih. Tada mu ih vrati.

3 Tako čini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtačem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti nađeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo.

4 Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.

5 Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.

6 Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo sa ptićima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptićima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptićima:

7 pusti majku na slobodu, a ptiće uzmi. Tako ćeš imati sreću i dug život.

8 Kad gradiš novu kuću, na krovu načini ogradu da svoju kuću, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju.

9 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posvećena čitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.

10 Ne upreži u plug vola i magarca zajedno.

11 Ne oblači se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.

12 Na četiri roglja ogrtača kojim se zaogrćeš napravi rese.

13 Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi,

14 pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: 'Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva' -

15 neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata.

16 Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: 'Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla.

17 Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama.

18 Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne;

19 neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ.

20 Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo - bude istinita,

21 neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

22 Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela.

23 Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne,

24 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

25 Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao;

26 a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga.

27 On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć.

28 Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu,

29 tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Conjugial Love # 175

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 535  
  

175. We say that a wife cannot enter into duties appropriate to her husband or conversely a husband into duties appropriate to his wife, because they differ, like wisdom and its accompanying love, or like thought and its accompanying affection, or like the intellect and its accompanying will. In duties appropriate to husbands, understanding, thought and wisdom play the primary role, whereas in duties appropriate to wives, will, affection and love play the primary role. A wife also performs her duties out of will, affection and love, while her husband performs his out of understanding, thought and wisdom. Consequently, their duties are by nature different; but still they are progressively conjunctive as time goes on.

[2] Many people believe that women can perform the duties of men if only they are introduced into them from early age in the way that boys are. However, women can be introduced into the exercise of these duties, but not into the judgment on which the proper performance of these duties inwardly depends. Therefore, those women who are introduced into the duties of men, in matters of judgment are bound to go to men for advice; and then, from the men's recommendations, if they are their own mistresses, they choose what accords with their love.

[3] Some people also suppose that women can raise the sight of their understanding into the same realm of light that men can and see things on the same high level. They have been persuaded of this opinion by what some educated female poets have written. But when the works of these female poets were examined in their presence in the spiritual world, they were found to be works, not of judgment and wisdom, but of cleverness and a facility in the use of language. And works which result from these two gifts, because of the elegance and skill in the way the words are put together, appear as though they were lofty and intelligent - but only to people who take any kind of cleverness and call it wisdom.

[4] We also say that men cannot enter into duties appropriate to women and perform them properly, because they cannot enter into the affections of women, which are completely different from the affections of men. Since the affections and perceptions of the male sex, from creation and thus by nature, have been made so different, therefore the laws among the children of Israel also included the following decree:

A woman shall not have on the garment of a man, nor a man the garment of a woman, for it is an abomination.... (Deuteronomy 22:5)

The reason for this was that all in the spiritual world are clothed according to their affections, and the two affections - the affection of a woman and the affection of a man - cannot become one except between the two sexes, and never is this possible in one person.

  
/ 535  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.