Bible

 

Danijel 9

Studie

   

1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim,

2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.

3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.

4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje!

5 Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.

6 Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje.

7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.

8 Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe!

9 U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega

10 i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima.

11 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega.

12 Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu.

13 Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.

14 Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov.

15 A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo.

16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."

17 "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!

18 Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih.

19 Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"

20 Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.

21 Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa

22 i pouči me: "Daniele, evo me: dođoh da te poučim.

23 Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje."

24 "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.

25 Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme.

26 A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.

27 I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Istinska Kršćanska Religija # 157

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

157. Pošto se pod čovjekovim duhom misli na njegov um, ‘biti u duhu’, fraza koja se ponekad pojavljuje u Riječi, prema tome naznačava stanje uma odvojenog od tijela; a kako su proroci, dok su bili u tom stanju, vidjeli takve stvari kakve postoje u duhovnom svijetu, to stanje se naziva ‘Božja vizija’. Njihovo stanje je onda bilo poput onog u samih duhova i anđela u tom svijetu; a u tom stanju čovjekov duh, poput njegovog uma s obzirom na vid, može biti prebačen sa jednog na drugo mjesto, dok tijelo ostaje na svom vlastitom mjestu. U tom stanju se ja sada nalazim u trajanju od dvadeset i šest godina, sa tom razlikom, da sam ja istovremeno bio i duhu i u tijelu, a jedino ponekad izvan tijela. Ezekijel, Zaharija, Danijel, i Ivan dok je pisao Knjigu Apokalipse, su bili u tom stanju, kao što je očigledno iz sljedećih odlomaka. Ezekijel kaže:

‘Tada me duh podiže i ponese me u viziji Duha Božjeg k izgnanicima u zemlju kaldejsku. Tako da je vizija koju gledah iščeznula.’ Ezekijel 11:1, 24.

‘Duh ga je podigao i začuo je iza sebe zemljotres.’ 3:12, 14.

‘Duh ga je podigao između zemlje i neba, i ponio ga k onima u Jeruzalemu, i ugledao je odvratnosti.’ 8:3, i naknadni stihovi.

‘Ugledao je četiri živa stvorenja, koja su bili kerubi, i sa njima različite stvari.’ Ezekijel 1 i Ezekijel 10.

‘i novu zemlju, i novi hram, i anđela kako ih mjeri.’ Ezekijel 40 i Ezekijel 48.

Da je on onda bio u viziji, i u duhu, vidi se iz 40:2 i 43:5.

[2] Slučaj je bio isti sa Zaharijom, sa kojim je onda bio anđeo, kada je ugledao 'čovjeka kako jaše među mirtama', 1:8, i naknadni stihovi: 'četiri roga', Zaharija 1:18; i 'čovjeka sa mjeračkim užetom u ruci', Zaharija 2:1-5; i naknadni stihovi.

Danijel je bio u sličnom stanju,

'kada je ugledao četiri zvijeri kako izlaze iz mora, i mnoge stvari u odnosu na njih.' Danijel 7:1-3;

'i kada je ugledao borbe između ovna i jarca.' 8:1 i naknadni stihovi.

Da je on te stvari vidio u viziji je iskazano u 7:1, 2, 7, 13; 8:2; 10:1, 7, 8.

Anđeo Gabrijel mu se ukazao u viziji, i govorio je sa njime, 9:21.

[3] Ivan je doživio isto kada je pisao Knjigu Apokalipse, jer on kaže kako je,

'u Dan Gospodnji bio u duhu.' Apokalipsa 1:10;

'da je u duhu bio odnešen u pustinju.' 17:3.

'te, u duhu, na veliku i visoku planinu.' 21:10;

da je vidio 'u viziji', 9:17;

i na drugim mjestima kako je 'vidio' što je opisao, poput Sina Čovječjeg sred sedam svijećnjaka, šator, hram, kovčeg i oltar u nebu; knjigu zapečaćenu sa sedam pečata, i konje koji izlaze iz nje; četiri životinje oko prijestolja; dvanaest tisuća odabranih iz svakog plemena; Jagnje na Planini Sionskoj; skakavce koji se izdižu iz bezdana; zmaja i njegov rat sa Mihaelom; ženu kako rađa muško dijete, i njezin bijeg u pustinju pred zmajem; dvije zvijeri, jednu kako izranja iz mora a drugu iz zemlje; ženu koja sjedi na grimiznoj zvijeri; zmaja bačenog u more vatre i sumpora; bijelog konja i veliku večeru; silazak Svetog Grada Jeruzalema, čije kapije, zidove i temelje je opisao: rijeku vode života, i drveće života koje daje plodove svakog mjeseca; i mnoge druge stvari. Petar, Jakov i Ivan su bili u sličnom stanju kada su ugledali preobraženog Isusa; i Pavle također, kada je sa neba čuo neizrecive stvari.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.