Bible

 

Danijel 7

Studie

   

1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.

2 Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more.

3 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska.

4 Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje.

5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!"

6 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć.

7 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova.

8 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.

9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.

10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.

11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.

12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.

13 Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.

14 Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše.

16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:

17 "One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji.

18 Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova."

19 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;

20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi.

21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,

22 dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.

23 On reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti.

24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja.

25 On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

26 Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.

27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu."

28 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 685

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

685. And he shall reign unto the ages of the ages, signifies His dominion by means of Divine truth to eternity. This is evident from the signification of "to reign," as being in reference to the Lord to have dominion by means of Divine truth (of which presently); also from the signification of "unto the ages of the ages," as being to eternity. "Unto the ages of the ages" means to eternity because the sense of the letter of the Word is natural, and to it the spiritual sense corresponds. The natural sense of the Word consists of such things as are in nature, which in general have reference to times and spaces and to places and persons, and "the ages of the ages" belong to times to which eternity corresponds in the spiritual sense. It is similar with "generation of generations," where the propagation of faith and charity in the church is treated of.

[2] "To reign" signifies in reference to the Lord to have dominion by means of Divine truth, because dominion is predicated of good, and to reign of truth, for the Lord is called "Lord" [Dominus] from Divine good, and "king" from Divine truth. This is why here and there in the Word, both terms, dominion and kingdom, or to have dominion and to reign, are used, as in the following passages. In Micah:

Thou, O hill of the daughter of Zion, unto thee shall come and shall return the former dominion, the kingdom of the daughter of Jerusalem (Micah 4:8).

Because "the daughter of Zion" signifies the celestial church, the essential of which is the good of love, "dominion" is predicated of it, while "kingdom" is predicated of "the daughter of Jerusalem" because that signifies the spiritual church, the essential of which is the truth of doctrine.

[3] In David:

Thy kingdom is a kingdom of all the ages, and thy dominion to every generation and generation (Psalms 145:13).

In Daniel:

To the Son of man there was given dominion, glory, and a kingdom. His dominion is a dominion of an age, and His kingdom that which shall not be destroyed (Daniel 7:14).

In the same-

The kingdom and the dominion and the majesty of kingdoms shall be given to the people of the saints of the Most High (Daniel 7:27).

In these passages "dominion" is predicated of good, because from good the Lord is called "Lord," and "kingdom" is predicated of truth, because from truth the Lord is called "King," as in Revelation:

He who sat upon the white horse had on His garment and on His thigh a name written, King of kings and Lord of lords (Revelation 19:16).

"King of kings" is said to be the name "on the garment," and "Lord of lords" the name "on the thigh," for "garment" signifies truth, here Divine truth, since the Lord is meant, and "thigh" signifies good, here the Divine good of the Divine love. The like is true as applied to men, in David:

The kings of the earth set themselves, and the rulers consulted together (Psalms 2:2).

From this it can be seen what is signified in particular by "reigning unto the ages of the ages." That "kingdom" signifies heaven and the church in respect to the truth of doctrine may be seen above n. 48; therefore "to reign" belongs to the Lord alone, and when it is said of men it means to be in truths from good from the Lord, and to have power therefrom to resist the falsities from evil n. 333.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.