Bible

 

Danijel 5

Studie

   

1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

5 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu."

8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

10 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

12 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje."

13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu."

17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

19 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

26 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

30 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5150

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5150. 'And Joseph answered and said' means revelation resulting from perception received by the celestial within the natural. This is clear from the meaning of 'answering and saying' as revelation resulting from perception, dealt with above in 5121; and from the representation of 'Joseph' as the celestial within the natural, dealt with in 5086, 5087, 5106. The reason 'Joseph' here means the celestial within the natural is that the natural is the subject. With regard to the celestial and the spiritual, the celestial itself and the spiritual itself which flow into heaven from the Lord's Divine reside principally in the interior rational, for the forms there are more perfect ones and apt receivers. Even so, the celestial and the spiritual also flow from the Lord's Divine into the exterior rational, and into the natural too, doing so both indirectly and directly. They flow indirectly by way of the interior rational, and directly from the Lord's Divine itself. What flows in directly is that which brings order, and what flows in indirectly is that to which order is brought. This is what happens in the exterior rational, as also in the natural. From this one may recognize what the celestial within the natural is.

[2] The celestial has its origin in Divine Good and the spiritual in Divine Truth - both having their origin in the Lord. When they exist in the rational they are called the celestial and spiritual within the rational, and when they exist in the natural they are called the celestial and spiritual within the natural. The rational and natural are used to mean the person himself insofar as he has been formed to receive the celestial and spiritual; but the rational is used to mean his internal and the natural his external. By reason of what flows into him, and depending on his reception of it, a person is called a celestial man or else a spiritual man - a celestial man if the Lord's Divine Good is received in the will part of his mind, a spiritual man if it is received in the understanding part.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.