Bible

 

Danijel 5

Studie

   

1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

5 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu."

8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

10 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

12 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje."

13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu."

17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

19 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

26 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

30 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 364

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

364. To number in the spiritual sense means, symbolically, to know the character of something, because a number in the Word does not symbolically mean the number, but the character of a thing (no. 10). Consequently the reference here to "a great multitude, which no one could number," means in the natural sense, literally, that there was such an immense multitude, but in the spiritual sense that no one but the Lord alone knows their character. For the Lord's heaven consists of countless societies - societies distinguished according to the varieties of their affections in general, and likewise of all the inhabitants in each society in particular. The Lord alone knows the character of everyone's affection and arranges all people in an order in accordance with it.

To know this character is what angels mean by numbering, and likewise what is meant in the Word in the following places, as when Belshazzar drank wine from vessels of the temple in Jerusalem, and the writing appeared on the wall, saying,

You have been numbered. You have been numbered. (Daniel 5:2, 3, 5, 25)

...I shall go to the gates of hell; I have been numbered... (Isaiah 38:10)

A tumultuous noise of the kingdoms...! Jehovah of hosts is numbering the army for war. (Isaiah 13:4)

...see who has created these things, who has brought out by number their host. (Isaiah 40:26)

(Jehovah who) numbers the host of the stars... (Psalms 147:4)

...the flocks shall again pass under the hands of him who numbers them. (Jeremiah 33:13)

...my steps are numbered. (Job 14:16)

The houses and towers of Zion and Jerusalem were numbered (Isaiah 22:9-10; 33:18-19, Psalms 48:11-13). Numbering stands for knowing the character of.

From the symbolic meaning of numbers and numbering, it can be seen why David was faced with punishment for numbering the people, the tribes of Israel, and why he said to the prophet Gad, "I have sinned greatly in what I have done" (2 Samuel 24). Moreover, why, when Moses numbered the people and all its tribes, the command was given for each man to "give a ransom for his soul to Jehovah when they were numbered, that that there might be no plague among them when they were numbered" (Exodus 30:12). The reason was that numbering symbolized knowing the character of the people in respect to their spiritual state, thus in respect to the state of the church, meant by the twelve tribes of Israel, which only the Lord knew.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.