圣经文本

 

Jeremija第43章

学习

   

1 A kad izgovori Jeremija svem narodu sve reči Gospoda Boga njihovog koje mu Gospod Bog njihov zapovedi za njih, sve te reči,

2 Tada Azarija, sin Osajin, i Joanan, sin Karijin i svi oni ljudi oholi rekoše Jeremiji govoreći: Nije istina šta govoriš; nije te poslao Gospod Bog naš da nam kažeš: Ne idite u Misir da se onde stanite.

3 Nego Varuh, sin Nirijin, podgovara te na nas da nas preda u ruke Haldejcima da nas pogube ili da nas presele u Vavilon.

4 I tako Joanan, sin Karijin i sve vojvode i sav narod ne poslušaše glas Gospodnji da ostanu u zemlji Judinoj.

5 Nego Joanan, sin Karijin i sve vojvode uzeše sav ostatak Judin koji se beše vratio da živi u zemlji Judinoj iz svih naroda u koje behu razagnani,

6 Ljude i žene i decu i kćeri careve, i sve duše što beše ostavio Nevuzardan zapovednik stražarski s Godolijom, sinom Ahikama, sina Safanovog, i Jeremiju proroka i Varuha sina Nirijinog,

7 I odoše u zemlju misirsku, jer ne poslušaše glas Gospodnji; i dođoše do Tafnesa.

8 I dođe reč Gospodnja Jeremiji u Tafnesu govoreći:

9 Uzmi u ruke velikog kamenja, i pokrij ga kalom u peći za opeke što je na vratima doma Faraonovog u Tafnesu da vide Judejci;

10 I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću poslati i dovesti Navuhodonosora cara vavilonskog, slugu svog, i metnuću presto njegov na ovo kamenje koje sakrih, i razapeće carski šator svoj na njemu.

11 Jer će doći i zatrti zemlju misirsku; ko bude za smrt otići će na smrt, ko za ropstvo, u ropstvo, ko za mač, pod mač.

12 I raspaliću oganj u kućama bogova misirskih; i popaliće ih i odvešće ih u ropstvo, i ogrnuće se zemljom misirskom kao što se pastir ogrće plaštem svojim, i otići će odande s mirom.

13 I izlomiće stupove u domu sunčanom što je u zemlji misirskoj, i kuće bogova misirskih popaliće ognjem.

   

评论

 

Restore

  

Everyone knows the phrase "the natural order of things." It means that everything is in its proper place, occupying the niche it is meant to fill. There is also the phrase "the spiritual order of things," meaning that every spiritual thing is in its proper spiritual place, occupying the spiritual niche it is meant to fill. This is, of course, what the Lord intends for us, and happens when we accept life and love from Him by willing what is good and acting according to truth. Of course, things are frequently out of order, because even the best of us indulge in unhealthy self-obsession and attachment to the material world. Ideally, we will repeatedly turn to the Lord and ask for His help with the cleanup, putting things back where they belong in the "spiritual order of things." This is what is meant when the Bible talks about restoring things -- it means putting them back into their proper spiritual place.