1
I ljudi Izraelovi obećaše u Mispi, rekavši: Neće nijedan od nas dati svoju kćer Benjaminu za ženu.
2
I narod dođe u Betel, i sjede tamo do večeri pred Bogom, i podigoše svoj glas i plakahu velikim plačem,
3
i rekoše: O Jehova, Bože Izraelov, zašto je ovo u Izraelu, da danas jedno pleme nedostaje iz Izraela?
4
I bi, sjutradan, da narod ustade rano i sagradi tamo oltar i prinese paljenice i žrtve mirotvorne.
5
I sinovi Izraelovi rekoše: "Ko je taj koji nije došao u zboru svih plemena Izraelovih pred Jehovu? Jer bilo je veliko obećanje za onoga koji nije došao pred Jehovu u Micpu, govoreći: Umirući, biće pogubljen."
6
I sinovi Izraelovi pokajaše se prema Benjaminu, bratu svom, i rekoše: Danas je jedno pleme iz Izraela odsječeno.
7
Šta ćemo učiniti za žene za one koji ostanu? I obećali smo po Jehovi da im nećemo dati nijednu od naših kćeri za žene.
8
I rekoše: Ko je od plemena Izraelovih, da nije došao gore Jehovi u Mispu? I gle, ne dođe nijedan čovjek u tabor iz Javeš-Gileada na zbor.
9
I izbrojaše narod, i gle, ne bijaše nijedan čovjek od njih koji prebiva u Javeš-Gileadu.
10
I posla zajednica onamo dvanaest tisuća ljudi od sinova hrabrih, i zapovjedi im, govoreći: Idite i udarite na one koji borave u Javeš-gileadu s ustima mača, i na žene i na dojenčad.
11
I ovo je riječ koju ćete učiniti: Proklet ćete svakog muškarca, i svaku ženu koja je poznala muškarca ležeći s njim.
12
I nađoše od onih koji prebivahu u Javešu Gileadskom četiri stotine djevojaka, djevica koje nisu poznale muškarca ležeći s muškarcem; i dovedoše ih u tabor u Šilu, koji je u zemlji Kanaanskoj.
13
I posla sva zajednica i govoraše sinovima Benjaminovim koji bijahu na stijeni Rimon, i proglasiše mir s njima.
14
I Benjamin se vrati u to vrijeme, i dadoše im žene koje su ostavili na životu od žena iz Javeš-gileada; ali tako ne nađoše dovoljno za sve njih.
15
I narod se pokaja za Benjamina, jer je Jehova napravio proboj u plemenima Izraelovim.
16
I starješine zajednice rekoše: Šta ćemo učiniti za žene za one koji su ostali? Jer žena je izbrisana iz Benjamina.
17
I rekoše, Mora biti posjed za one koji su pobjegli od Benjamina, da pleme ne bude izbrisano iz Izraela.
18
Ali nismo u mogućnosti da im damo žene od naših kćeri, jer su sinovi Izraelovi obećali, rekavši: Proklet bio onaj koji da ženu Benjaminu.
19
I rekoše: Evo, ima praznik Jehove od dana do dana u Šilu, koji je na sjeveru od Betela prema izlasku sunca, na putu koji ide gore od Betela do Šekema, i na jugu od Levone.
20
I zapovjediše sinovima Benjaminovim, govoreći: Idite i postavite zasjedu u vinogradima;
21
i gle, ako kćeri Šila izađu da plešu u plesovima, tada izađite iz vinograda i uhvatite ih za sebe, čovjek svoju ženu od kćeri Šila, i idite u zemlju Benjaminovu.
22
I biće, ako dođu njihovi očevi ili njihova braća da se prepiru s nama, reći ćemo im: Budite milostivi prema njima za nas, jer nismo uzeli ženu za svakog čovjeka u ratu; jer vi niste dali njima, da biste bili krivi u ovo vrijeme.
23
I sinovi Benjaminovi učiniše tako, i odvedoše žene, prema njihovom broju, od onih koje su plesale, koje su oteli; i otiđoše i vratiše se u svoje nasledstvo, i sagradili su gradove i nastanili se u njima.
24
I sinovi Izraelovi odoše odatle u to vrijeme, čovjek prema svom plemenu i svojoj porodici, i odoše odatle čovjek prema svom nasljedstvu.
25
U tim danima nije bilo kralja u Izraelu; svaki čovjek činio je što je ispravno u njegovim očima.
