De Bijbel

 

Izlazak 29:6

Studie

       

6 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

De Bijbel

 

Izlazak 12

Studie

   

1 Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

2 "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.

3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj.

4 Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti.

5 Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle.

6 Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

7 Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo.

8 Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.

9 Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom.

10 Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti.

11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

12 Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva.

13 Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim Krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku."

14 "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

15 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.

16 Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti.

17 Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba.

18 Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

19 Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac.

20 Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh."

21 Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu.

22 Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra.

23 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.

24 Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

25 I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred.

26 Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje?

27 odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se.

28 Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine.

29 U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

30 Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.

31 Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili.

32 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!"

33 Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni.

34 Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima.

35 I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće.

36 Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.

37 Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.

38 A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna.

39 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

40 Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske.

42 Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.

43 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti.

45 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

46 Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti.

47 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

48 Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti.

49 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi."

50 Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili.

51 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.

   

Van Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #10005

Bestudeer deze passage

  
/ 10837  
  

10005. 'The robe of the ephod' means the middle part of that kingdom. This is clear from the meaning of 'the robe' as the Divine Spiritual emanating indirectly from the Divine Celestial, thus the middle of the spiritual kingdom, dealt with in 9825. The reason why it is called 'the robe of the ephod' is that the robe went with the ephod; it was also kept distinct from the tunic by means of a girdle. For there were two girdles; the first was an overall one for the ephod and robe together, the second was for the tunic alone. This second girdle served to mean that the things of the spiritual kingdom which were represented by the tunic were distinct and separate from those represented by the robe and ephod together. 'A girdle (or belt)' means a common bond which holds more internal things in connection, 9828, and also serves to separate one thing from another, 9944.

[2] The implications of all this are that there are three realities which follow one another in consecutive order. In heaven those three are called celestial, spiritual, and the natural springing from these. That which is celestial is the good of love to the Lord, that which is spiritual is the good of charity towards the neighbour, and that which is natural and springs from them is the good of faith. What is celestial, or the good of love to the Lord, constitutes the inmost or third heaven; what is spiritual, or the good of charity towards the neighbour, constitutes the middle or second heaven; and what is natural springing from these, or the good of faith, constitutes the lowest or first heaven. Since Aaron's garments represented the Lord's spiritual kingdom, 9814, it is evident from things which have been mentioned what the tunic represented, what the robe represented, and what the ephod represented. That is to say, the tunic represented the intermediary that unites the spiritual kingdom to the celestial kingdom, and therefore also it was kept distinct by means of a girdle from the robe and ephod, which represented the spiritual kingdom, internal and external. Regarding the tunic, see 9826, 9942; regarding the robe, 9825; and regarding the ephod, 9824.

[3] Some idea of this matter may also be gained from what has been shown previously regarding the tent of meeting, which represented heaven in which the Lord was present. The inmost part of it, where the ark of the Testimony was, represented the inmost or third heaven; the dwelling-place, which was outside the veil, represented the middle or second heaven; and the court represented the first or lowest heaven. And they in like manner were celestial, spiritual, and the natural springing from these. But the intermediary uniting the inmost and middle heavens was represented by the veil between the holy place and the holy of holies, in the same way as it was by the tunic on Aaron. Regarding the inmost part of the tent where the ark was, see 9485; regarding the dwelling-place which was outside the veil, 9594, 9632; regarding the court, 9741; and regarding the veil, the intermediary uniting the inmost and middle heavens, 9670, 9671.

[4] An even better idea of these things may be acquired from the correspondence of the human being with the heavens; for all the parts of the human being have a correspondence with everything that exists in the heavens, see what has been shown previously at the ends of a number of chapters. The human head corresponds to the inmost or third heaven, where there is celestial good; the breast down to the loins corresponds to the middle or second heaven, where there is spiritual good; and the feet correspond to the lowest or first heaven, where there is natural good. The neck however, by virtue of correspondence, is the intermediary uniting the inmost and middle heavens, 9913, 9914, in the same way as the veil in the tent was. For all representatives on the natural level resemble the human form and have the same meaning as the parts of it which they resemble, 9496. From all this it now becomes clear why the tunic was kept distinct from the robe and ephod by means of a girdle, and also why the robe is called 'the robe of the ephod'.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.