4779. I veza kostrijet oko sebe (oko bedara, slabina, pojasa). Da ovo označava žalost zbog uništenog dobra, vidi se iz značenja vezati kostrijet oko sebe, što predstavlja žaljenje za uništenim dobrom. Jer pojas (slabine) označava bračnu ljubav, a otuda i nebesku i duhovnu ljubav (br. 3021), 3294, 4277, 4280, 4575), i po korespondenciji; jer ljudsko telo korespondira Velikom Čoveku, kao što je pokazano na kraju prethodnih poglavlja – tako da pojas (bedara) korespondira onima u Velikom Čoveku ili nebu, koji su u pravoj bračnoj ljubavi; a pošto je bračna ljubav osnova svih ljubavi, stoga se pojasem označava u opšem sva nebeska i duhovna ljubav. Od toga je potekao obred oblačenja kostrteti (pojas od kamilje dlake?) oko pojasa (bedara) kada se žali za nekim izgubljenim dobrom, jer svako dobro pripada ljubavi.

2. Da su se oblačili u kostret u znak žalosti, može se videti u istorijskim i prorčkim delovima Reči, kao kod Amosa: I pretvoriće praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plač, i metnuću kostrijet oko svih bedara, i učiniću da svaka glava oćelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj će joj biti kao gorak dan Amos 8:10. Staviti kostrijet oko pojasa (bedara) označava žaljenje zbog zatrtog dobra; oko pojasa, bedara označava sva dobra ljubavi.

Kod Jone: Ninivljani povjerovaše Boga, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet od najvećega do najmanjega. Jer kad dođe ta riječ do cara Ninivskoga, on usta sa svojega prijestola, i skide sa sebe svoje odijelo, i obuče se u kostrijet, i sjede u pepeo. I proglasi se i kaza se po Ninivi po zapovijesti carevoj i knezova njegovijeh govoreći: ljudi i stoka, goveda i ovce, da ne okuse ništa, ni da pasu ni da piju vode. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, i da prozivaju Boga jako, i da se vrati svaki sa svoga zloga puta i od nepravde koja mu je u ruci. (Jona 3:5. 8). Ovo je doista znak koji predstavlja žaljenje zbog zla zbog kojega je Niniva trebala da nestane; to znači, žaljenje zbog uništeg dobra.

3. Kod Jezikilja: I povikaće za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuće prahom glave svoje i po pepelu će se valjati. I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko ć idati. (Jezekilj 27:30? 27:31). Ovo se kaže o Tiru, gde pojedinosti predstavljaju žaljenje za obmanama i zlima, to jest, za zatrtim istinama i dobrima. Plakaće i gorko ridati označava plač zbog obmana odnosno zatrte istine (br. 2240); Posuće prahom glave svoje označava biti proklet zbog zla (br. 278); valjati se po pepelu označava biti proklet zbog obmana; načiniti se ćelavim označava žaljenje zbog toga što prirodni čovek nema istine (br. 3301); opasati se kostrijetom označava žaljenje jer nema dobra. Slično kod Jeremije: Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na te zatirač. (Jeremija 6:26).

Opet: Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet, i oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. (Plač 2:10) Ovde ima sličnih reprezentativa u skladu s vrstama dobra i istine koji su bili zatrti, kao gore; 4. Kod Isaije: Otide u dom u Dibon, na visine, da plače: Moab će ridati za Nebonom i za Medabom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena. Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati lijući suze. (Izaija 15:2, 3). Moab označava one koji preljubočine dobra (br. 2468). Žalost zbog preljubočinjenja koje je označeno Moabom, opisuje se takvim stvarima koje korespondiraju zlu ove vrste; pa se stoga iste reči pojavljuju kod Jeremije: Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. Na svijem krovovima Moabovijem i po ulicama njegovijem biće samo plač, jer ću razbiti Moaba kao sud na kom nema miline, govori Jehova. (Jeremija 48:37, 38).

5. A kad ču car Ezekija, razdrije haljne svoje, i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Jehovin (Isaija 37:1; 2 o Carevima 19:1). Ovo je bilo stoga što je govorio protivu Jehove, cara, i Jerusalima, zbog čega je bila žalost; da je to bilo protivu istine, označeno je razdiranjem haljine (br. 4763); a da je bilo protivu dobra, označeno je oblačenjem kostrijeti. Jer gde se u Reči govori o istini, govori se i o dobru, zbog nebeskoga braka, koji postoji između dobra i istine u svakoj pojedinosti; kao i kod Davida: Ti si promijenio plač moj na radost, skide s mene vreću, i opasa me veseljem (Psalam 30:11). Radost (igra) ovde označava istine; veselje se kaže za dobra, kao i u drugim odlomcima u Reči; stoga skinuti vreću označava prekinuti žaljenje za uništenim dobrom.

6. U drugoj knjizi Samuilovoj: Reče David Joabu i narodu koji bješe s njim: Razdrite haljine svoje i obucite se u kostrijet zbog žalosti za Abnerom 2. Samuelova 3:31.

Ovo je bilo stoga zlo jez zlo delo bilo počinjeno protivu onoga što je istinito i dobro, pa je stoga David naložio da razderu svoje haljine i da se obuku u kostrijet. A kad Ahab ču riječi te, razdrije haljine svoje, i priveza kostrtijet oko tijela svojega, i pošćaše, i spavaše u kostrijeti, i hodijaše polagano (1 o Carevima 21:7).

7. . Da se vreća od kostreti kaže za uništeno dobro, vidi se i iz Otkrovenja: Kad otvori šesti pečat, gle, velika trešnja, i sunce postade crno kao kostrijet, a mjesec posta kao krv Otkrivenju 6:12. Trešnja (zemljotres) označava promenu stanja crkve u pogledu dobra i istine (br. 3355); sunce označava dobro ljubavi (br. 1529, 1530, 2441, 2495, 4060, 4300, 4696), pa se stoga vreća od kostreti povezuje s uništenjem ovih; mjesec označava istinu vere (1529, 1530, 2126, 2120, 2495, 4060), što se odnosi na krv, jer krv je krivotvorena istina i profanisana (br. 4735).

8. Pošto biti obučen u kostret i valjati se po pepelu označava žalost zbog zala i obmana, stoga to predstavlja i poniznost i pokajanje; jer glavna stvar poniznosti je priznati po sebi čovek je samo zlo i obmana. Isto važi i za pokajanje, koje se izvodi samo poniznošću, i to preko ispovesti srca, da je čovek takav po prirodi. Da je oblačenje kostreti bio znak poniznosti, može se videti u 1 Knjizi o Carevma 21:27-29; a znak pokajanja, kod Mateje 11:2; Luke 10:13; ali da su to samo bili reprezentativi, samo opšte stvari koje pripadaju telu, a ne neka unutrašnja stvar koja ide od srca, jasno je iz Isaije: Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da stavija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Jehovi? A nije li ovo post što izabrah da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješš remene od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svojega tijela? (Isaija 58:5-7.

4735. Ne proljevajte krvi. Da ovo označava da ne treba da čine nasilje nad onim što je sveto, vidi se iz značenja krvi, a to je ono što je sveto, o čemu u onome što sledi; otuda, proljevati krv je nasilje nad onim što je sveto. Sve što je sveto u nebu, proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, pa stoga i sve što je sveto u crkvi. Kako se ne bi vršilo nasilje nad tim, u crkvi je Gospod ustanovio Svetu Večeru u kojoj se jasno kaže da je hleb Njegovo telo, a vino Njegova krv, da je prema tome to Božansko Ljudsko iz čega dolazi sve što je sveto.

Kod drevnih, hleb i vino su označavali ljudski proprium (ego), jer se ljudsko sastoji od tela i krvi; stoga je Gospod rekao Simonu: Blago tebi jer ti to nije reklo telo i krv, nego Otac Moj koji je na nebesima (Mateja 16:17). Stoga telo i krv označavaju hleb i vino, a u Svetoj Večeri Gospodov Ljudski proprium. Gospodov Proprium sam, koji je On stekao svojom vlastitom moći, je Božanski. Njegov je Proprium po začeću bio ono što je dobio od Jehove Svog Oca, i to je bilo Jehova Sami. Otuda je Proprium koji je stekao za Sebe u Ljudskom, bio Božanski. Ovaj Božanski proprium u Ljudskom je ono što se naziva Njegovim telom i krvlju; telo je Njegovo Božansko dobro (br. 3813), a krv je Božanska istina od Božanskog dobra.

2. . O Gospodovom Ljudskom, kada se proslavilo ili postlo Božansko, ne može se misliti kao o ljudskom, nego kao o Božanskoj ljubavi u ljudskoj formi; a to je više (forma ljubavi) nego što je kod anđela koji se (kako sam ih ja video) pokazuju kao oblici ljubavi i ljubavi ka bližnjemu pod ljudskim oblikom, od Gospoda; jer Gospod je iz Svoje Božanske Ljubavi učinio Svoje Ljudsko Božanskim; baš kao što čovek kroz nebesku ljubav postaje anđeo posle smrti, tako da se (anđeo) vidi, kao što rekoh, kao forma ljubavi i ljubavi ka bližnjem pod ljudskom formom. Stoga je jasno da se Gospodovim Božanskim Ljudskim označava, u najvišem smislu, Božanska ljubav sama, koja je ljubav ka celoj ljudskoj rasi, u tome što hoće da spasi sve i da ih učini blaženim u večnosti, i da Svoje Božansko učini njihovim koliko to mogu da prime. Ova ljubav i uzajamna ljubav čovekova prema Gospodu, kao i ljubav k ližnjemu, to je ono što je označeno i predstavljeno u Svetoj Večeri – nebeska Božanska ljubav telom ili hlebom, a duhovna Božanska ljubav krvlju ili vinom.

3. Iz ovoga se sada vidi šta je označeno onim što je rečeno kod Jovana jedenjem Gospodovog tela i pijenjem Njegove krvi: Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba živjeće u vijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje će se dati za život svijeta. A Isus im kaže: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega, i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga ukrsnuti u pošljedni dan. Jer je tijelo moje pravo jelo, i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv, stoji u meni i ja u njemu. Kao što me posla živi otac, i ja živim radi oca ; i koji jede mene, i on će živjeti mene radi. Ovo je hljeb koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu i pomriješe; koji jede hljeb ovaj, živjeće u vijek. (Jovan 6:51-58. Pošto tijelo i krv označavaju, kao što rekoh, nebesko Božansko i duhovno Božansko koji su od Gospodovog Božanskog Ljudskog, ili što je isto, Božansko dobro i Božanska istinu Njegove ljubavi, to se jedenjem i pijenjem označava usvajanje ovih od strane čoveka; a ovo se postiže životom ljubavi i ljubavlju ka bližnjemu, koja je i život vere. (Da jedenje znači usvajanje dobra, a pijenje usvajanje istine, može se videti gore, br. 2187, 3069, 3168, 3513, 3596, 3734, 3832, 4017, 4018.) 4. Pošto krv u nebeskom smislu označava duhovno Božansko ili Božansku istinu koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, to ona označava sveto proizlazeće; jer Božanska istina koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog je sama svetost; 5. Svetost je samo to, i ni iz kojeg drugog izvora. Da krv označava svetost, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, od kojih ćemo navesti sledeće: Ti, dakle, sine čovječiji, govori ovako Jehova Bog, reci pticama, svakojakim pticama, i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevim; i ješćete mesa i pićete krvi. Ješćete mesa junačkoga i pićete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca, i sve ugojene stoke Bazanske. I ješćete pretiline da ćete se nasititi, i pićete krvi da ćete se opiti, od žrtava mojih koje ću naklati. I nasitićete se za mojim stolom konja i konjika, jnaka i svakojakih vojnika, govori Jehova Bog. I pustiću slavu svoju među narode, i svi će narodi vidjeti sud moj koji ću učiniti i moju ruku koju ću dignuti na njih. (Jezikilj ?).

Predmet o kome se ovde govori je poziv svima da se skupe u Gospodovo carstvo, a posebno uspostavljanje ponovno crkve među Neznabošcima; a njihovim jedenjem mesa i pijenjem krvi označava se usvajanje Božanskog dobra i Božanske istine, to jest, usvajanje svetoga koje proizlazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog. Ko ne može da vidi da se pod tijelom ne misli na telo, niti krvlju na krv, gde se kaže da treba da jedu telo i piju krv knezova zemaljskih, i da će se nasititi konja i konjika, i junaka, svakojakih ratnika? 6. Slično i u Otkrovenju: I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje lete ispod neba: dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa d careva, i mesa od vojvoda, i mesa d junaka, i mesa od konja i konjika, i mesa od slobodnjaka i robova, od malenijeh i od velikijeh. (Otkrivenju 19:17, 18). Ko bi ikada razumeo ove reči kad ne bi znao šta je označeno u unutrašnjem smislu telom, a šta carevima, vojvodama, jakima, konjima, o konjicima, slobodnjacima i robovima? 7. Dalje kod Zaharije: Jer ću istrijebiti iz Efraima kola i iz Jerusalima konje, i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. (Zaharija 9:10, 11). Ovde se govori o Gospodu. Krv tvojega zavjeta je Božanska istina od Njegovog Božanskog Ljudskog, i svetost sama, koja je, kad se On proslabio, proisticala od Njega. Ova sveta stvar je ono što se naziva Svetim Duhom, kao što se vidi kod Jovana: A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pije. Koji me vjeruje, kao što pismo reče, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode. A ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo; jer Duh Sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen Jovan 7:37-39. Da je sveto proističuće od Gospoda duh, može se videti kod Jovana 6:63).

8. Osim toga, da je krv sveto proističuće od Gospodovog Božanskog Ljudskog, kod Davida: Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima (Psalam 57:14). Skupa (dragocjena) krv označava svetu stvar koju će primiti. U Otkrovenju: Ovo su oni koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj Otkrivenju 7:14. Ponovo: I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovm i riječju svjedočanstva njegova, i ne mariše za život svoj sve do same smrti. (Otkrivenju 12:11).

9. Crkva danas smatra da krv Jagnjetova označava Gospodovo stradanje, jer ljudi misle da se spasavaju samo preko Gosodovoe patnje, i da je o adi toga bio poslan u svet; ali neka ovo gledište bude za proste, koji ne mogu da razumeju unutarnje tajne. Gospodova patnja bila je njegovo poslednje iskušenje, preko kojega je do kraja proslavio Svoje Ljudsko (Luka 24:26; Jovan 12:23, 27, 28; 13:31, 32; 17:1, 4, 5); ali krv Jagnjetova je isto što i Božanska istina, ili sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; na taj ačin, isto što i krv zavjeta o kome se gore govori, a o čemu piše kod Mojsija: 10. I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: što god je rekao Jehova činićemo i slušaćemo. A Mojsije uze krv i pokropi njom narod, i reče: evo krv zavjeta koji učini Jehova s vama za sve riječi ove. (Izlazak 24:7, 8). Knjiga Zavjeta je bila Božanska istina koju su oni imali, anstvo potvrđenoa krvlju da je to bilo od Njegovog Božanskog Ljudskog.

11. U obredima Jevrejske Crkve, krv je imala samo to značenje a to je bilo sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; stoga, kada su se posvećivali, to se činilo krvlju. Tako kada su Aron i njegovi sinovi bili posvećivani, krvlju su bili poprskani krajevi rogova na oltaru, a ostatkm je poprskan donji deo oltra, kao i kraj desnoga uha, palac desne ruke, i veliki palac na desnoj nozi, kao odeća (Izlazak 29:12, 16, 20; Levitska 8:15, 19, 23, 30). I kada je Aron ulazio iza zavesa sedišta milosti, trebalo je poprskati prstom sedište milosti prema istoku sedam puta (Levitska 16:12-15). Tako isti (se radilo) pri ostalim posvećivanjima, kao i kod ispaštanja i očišćenja, u vezi s kojima vidi sledeće odlomke, Izlazak 12:7, 13, 22; 30:10; Levitska 1:5, 11, 15; 3:2, 8, 13; 4:6, 7, 17, 18, 25, 30, 34; 6:27, 28; 14:14-19, 25-30; 16:12-15, 18, 19; Zak. Ponovljeni 12:27).

12. Pošto se krvlju, u pravom smislu, označava svetost, tako, u obrnutom smislu, krv i krvi označavaju one stvari koje vrše nasilje nad tim (nad svetošću), jer se prolivanjem nevine krvi vrši nasilje nad onim što je sveto. Stoga su zle stvari i prafane stvari bogoštovanja nazvane krv. Da krv i krvi imaju takvo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Kada Gospod opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. (Izaija 4:4).

Kod Jeremije: I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh Jeremija 2:34).

13.

Opet: Ali za grijehe proroka njegovijeh, i za bezakonja svećenika njegovijeh, koji proljevaju krv pravedničku usred njega. Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajući se krvlju koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. (Plač 4:13, 14).

Kod Jezikilja: I idući mimo tebe i vidjeh te gdje se valjaš u krvi svojoj, i rekoh ti: da si živa u svojoj krvi i opet ti rekoh: da si živa u krvi svojoj! I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, omazah te uljem Jezekilj 16:6? 16:9). A ti, sine čovječiji, hoćeš li suditi gradu krvničkom? i hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? Reci: ovako veli Jehova Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove svoje da se skrvni. Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskrvnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio. Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. U tebi su opadači da proljevaju krv i na gorama jedu u tebi, grdila, čine u tebe. (Jezekilj 22:2-4? 22:6? 22:9).

Kod Mojsija: Ako iko prinese žrtvu bilo gde osim na oltaru u šatoru, to mu je krv, kao da je prolio krv (Levitska 17:1-9).

14. Krivotvorena i profanisana istina označena je u sledećim odlomcima koji pominju krv.

Kod Joila: I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin. (Joilo 2:30, 31). U Otkrovenju: I vidjeh kad otvori šesti pečat, gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv. (Otkrivenju 6:12).

Opet: I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv. (Otkrivenju 8:8).

Opet: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene, i posta krv. (Otkrivenju 16:3, 4).

15. Slično u knjizi Izlaska 7:15-22, o rekama, močvarama, i vodenim ostavama u Egiptu, koji su se pretvorili u krv; jer se Egiptom ozbačavaju znanja (scientia) preko kojih se ulazi u nebeske misterije, i tako se izokreću, osporavaju, i profanišu Božanske istine (br. 1164, 1165, 1186). Sva čudesa u Egiptu, pošto su Božanska, sadrže ovakve stvari. Reke koje su postale krv su istine inteligencije i mudrosti (br. 108, 109, 3051); vode imaju slčno značenje (br. 680, 2702, 3058), kao i izvori (br. 2702, 3096, 3424); mora su istine skupno, koje su isinite reči-znanja (vera scientifica) (br. 28); mjesec za koji se kaže da se pretvorio u krv, je Božanska istina (br. 1529, 1531, 2495, 4060). Iz ovoga se vidi da se mesecom, morem, izvorima, vodama, i rekama, koje su se pretvorile u krv, označava istina koja je krivotvorena i profanisana.