6524. I starješine doma njegova. Da ovo označava da su ova [spoljašnja-znanja] bila saglasna s dobrom, jasno je iz značenja starješina, što su glavne stvari mudrosti, stoga one koje se slažu s dobrom (o čemu u onome što sledi); i iz značenja kuće, što je dobro (vidi br. 2559, 3652, 3729, 4982).

Da starješine označavaju glavne stvari mudrosti je stoga što u Reči stari ljudi označavaju mudre [ljude] a u apstraktnom smislu, mudrost. Pošto su dvanaest plemena Izrailjevih označavala istine i dobra u kompleksu (skupno), nad njima su postavleni kneževi koji označavaju glavne istine inteligencije 1:2 starješine koje su glavne stvari mudrosti, to jest, dobra. Da kneževi označavaju glavne stvari inteligencije, može se videti gore (br. 1482, 2089, 5044); da starješine označavaju glavne stvari mudrosti, a stari ljudi, mudrost, jasno je iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga! (Psalam 107:32). Sabor narodni ovde označava one koji su u istinama koje pripadaju inteligenciji, pošto se sabor odnosi na istine (br. 6355), a tako isto i narod [se odnosi na istine] (br. 1259, 3295, 3581); skupština starješinska označava one koji su u dobru, a što pripada mudrosti; jer mudrost pripada životu, stoga dobru, dok inteligencija pripada poznavanjim, stoga istini (br. 1555). Ponovo:- Mudriji sam od starješina, jer držim zapovijesti Tvoje Psalam 119:100. Gde starješine jasno označavaju mudre. Tako i kod Joba (Jova): U staraca je mudrost, a u dugom vijeku razum Dela apostolska 12:12).

Kod Mojsija: Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo i boj se Boga svojega. Ja sam Gospod. (Levitska 19:32). Ova je zapovest postojala zato što starci 3 označavaju mudrost.

Kod Jovana: I oko prijestolja bijahu dvadeset i četiri prijestolja; i na prijestoljima vidje dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučene u bijele haljine, i imađahu zlatne krune na glavama svojim (Otkr. 4:4). Starješine označavaju stvari koje pripadaju mudrosti, stoga one koje pripadaju dobru; da starješine označavaju ove stvari, vidi se iz opisa – da su sedeli na prestolima, občeni u bijele haljine, i da su imali zlatne krune na glavama; jer se prijestolima označavaju istine inteligencije od dobra mudrosti (br. 5313); na isti način bijele haljine (da su haljine istine, br. 1073, 4545, 4763, 5954; a bijele se odnose na istinu, br. 3301, 5319). Zlatne krune na njihovim glavama označavaju dobra mudrosti; jer zlato je dobro ljubavi (br. 11, 1552, 5658), a glava je nebesko, gde je mudrost (br. 4938, 6436). Oni se nazivaju mudrima koji su u trećem ili najdubljem nebu, tako oni koji su najbliži Gospodu; dok se oni naivaju intgeligentni koji su u srednjem ili drugom nebu, a to su oni kolji nisu tako blizu Gospodu.

Opet: I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokoniše se Bogu (Otkr. 7:11). Starječine označavaju stvari koje pripadaju mudrosti . Tako u sledećim odlomcima.

Kod Isaije: Dijete će ustati na na starca i nepošten čovjek na poštena (Isaija 3:5. Ponovo: I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Jehova nad vojskama stane carevati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslaviće se (Isaija 24:23).

Kod Jeremije: Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; svećenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeći hrane da okrijepe dušu svoju (Plač 1:19). Ponovo: Car njezin i knezovi njezini među narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Jehove. Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet (Plač 2:9, 10). Ponovo: Sramote žene na Sionu i djevojske po gradovima Judinijem. Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga. Staraca nema više na vratima, ni mladića da pjevaju (Plač. (5:11, 12, 14).

Kod Jezikilja: Nevolja za nevoljom dolaziće, i glas za glasom stizaće i oni će tražiti utvaru od proroka; zakona će nestati u svećenika i svjeta u staraca. Car će tužiti, i knezovi će se obući u žalost, i ruke narodu zemaljskom drktaće Jezekilj 7:26? 7:27).

Kod Zaharije: Ovako veli Jehova nad vojskama: opet će sjedjeti starci i starice po ulicama Jerusalimskim, svatko sa štakom u ruci od velike starosti Zaharija 8:4. Kako bi starešine mogle pretstavljati stvari koje pripadaju mudrosti, duh Mojsijev je uzet i njima dat, te su mogli prorokovati (Brojevi 11:16 i sledeći). U obrnutom smislu starješine označavaju stvari koje su suprotne mudrosti (Jezekilj 8:11? 8:12).

4763. Tada razdrije haljine svoje. Da ovo označava žaljenje (žalovanje), vidi se iz značenja razdrijeti haljine, što je žaljenje, zbog istine koja je zatrvena, to jest, nije više bilo vere. Često čitamo u Reči o osobama koje razdiru svolju haljinu; ali poreklo ovoga sada nije poznato; a to je reprezentativ žalosti za istinom koja se izgubila. Ovaj čin postao je reprezentativ zbog toga što haljine označavaju istine, kao šo je pre pokazano (br. 4545).

Dalje u ovome se poglavlju kaže da je Jakov, kad je prepoznao haljnu svoga sina, razderao svoju haljinu (stih 34); a ovim je označeno žaljenje za istinom koja je zatrvena. Tako i u drugim delovima Reči, kao kad je Rabsekah, koga je bio poslao Asirski car Sednaherib, izgovorio uvrede protivu Jerusalima; na šta su Eliakim koji je bio nadzornik nad carevm domaćinstvo, i Šebna pisar, I Joah beležnik, razderai svoje haljne i kazali ove stvari caru Jezekiji; a kada je car čuo, i on je razderao svoje haljne, i pokrio se vrećom (Isaija 36:22; 37:1:2 o Cvarevima 18:37; 19:1). Uvrede koje je Rabsenah izgovrio bile su protivu Boga, cara, i Jerusalima, stoga su bile Božanske istina, što je još jasnije iz unutrašnjg smisla ovoga odlomka; otuda se vidi da su se haljine razdirale zbog žaljenja.

2. Kada je Jehudi pročitao pred carem svitak knjige koju je bio napisao Jeremija, kaže se da ju je car bacio u vatru i da car i sluge koje su čule one reči, nisu razderali svoje haljne (Jeremija 36:23, 24); to što nisu razderali haljine označava da nisu žalili kad su se Božanska istina nije primila. Razdiranje haljina od strane Jošue sina Nunovog, i Kaleba sina Jehunina, kad su izviđači doneli zle glasove o zemlji Hananskoj, i kad su govorili protivu njih (Brojevi 14:6), imaju slično značenje; jer zemlja Hananska označava Gospodovo carstvo, pa stoga govoriti protivu te zemlje, bilo je kao govoriti protivu Božanske istine. Kada su Filisteji oteli kovčeg Božiji, i kada su dva sina Ilijina poginuli, istrčao je jedan čovek iz vojske Siloha s rascepanom haljinom i prahom na glavi (I Samuilova 4:11, 12). ovo označava žaljenje zbog izgubljene Božanske istine i Božanskog dobra; jer, pošto je kovčeg predstavljao Gospodovo carstvo, a u najvišem smislu, Gospoda Samog, a otuda i svete stvari crkve, to je razdiranje haljina označavalalo žaljenje nad izgubljenom Božanskom istinom; a prah na glavi, za izgubljenim

Božanskim dobrom.

3. Čitamo o Samuilu i o Saulu: A Samuilo reče Saulu: ne ću se vratiti s tobom, jer si odbacio riječ Gospodovu, i za to je tebe Gospod odbacio da ne budeš više car nad Izrailjem . I Samuilo se okrete da ide, ali ga Saul uhvati za skut od plašta njegova, te se odadrije. Tada mu reče Samuilo: odadro je Gospod carstvo Izrailjevo od tebe danas, i dao ga bližnjemu tvojemu 1. Samuelova 15:26-28. Saulovo otkidanje skuta na Samuilovom plaštu predstavljalo je ono što je Samuilo rekao – da će carstvo biti otkinuto od njega, i da više neće biti car nad Izrailjem, jer carstvo, u unutrašnjem smislu, označava Božansku istinu (br. 1672, 2547, 4691), a isto tako i cara i carstvo (br. 1672, 1728, 2015, 2069, 3009, 3670, 4575, 4581), a posebno carstvo i cara Izrailjevog, jer Izrailj predstavlja Gospodovu carsku službu. Tako i ono što se iznosi o Jeroboamu i proroku Ahiji: Pa u to vrijeme kad Jeroboam otide u Jerusalim, nađe ga na putu Ahija Silonjanin prorok imajući na sebi novu haljinu, i bijahu njih dvojica sami u polju. I Ahija uze novu haljinu koja bješe u njega, i razdrije je na dvanaest komada. I reče Jeroboamu: uzmi deset komada; jer ovako veli Jehova Bog Izrailjev: evo istrgnuću carstvo iz ruke Salamunove, i daću tebi deset plemena (I o Carevima 11:29-31).

4. Isto je istinito o cepanju haljina kad je Saul poginuo u boju, kao što se iznosi u drugoj knjizi Samuilovoj: A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amaleka, i osta u Sicelegu dva dana, trećga dana, gle, dođe jedan od vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu, pade na zemlju i pokloni se. I reče mu David: od kuda ideš? A on reče: iz okola Izrailjskog utekoh. Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim. (2. Samuelova 1:1, 2, 11). I ovim je predstavljeno žaljenje zbog izgubljene Božanske istine i odbacivanja onih koji su u veri odvojenoj. Jer kao što je rečeno, Božanska istina je označena carstvom, a oni koji su u veri odvojenoj, predstavljeni u Filistejima, koji su pogubili Saula (br. 1197, 1198, 3412, 3412); kao što se vidi i iz Davidovo plača nad njim u istom poglavlju (stihovi 17 do 27).

5. Kad je Apsalom pogubio svog brata Amnona, i vest stigla Davidu da je Apsalom pogubio sve carske sinove, David je razdro haljine svoje i pao na zemlju, a sve sluge njegove razdriješe haljine svoje (2 Samuilova 13:28, 30, 31); ovo se radilo radi reprezentacije da su istine od Božanskog bile zatrte, što je bilo označeno , u unutrašnjem smislu, i carskim sinovima. Tako, kad je David bežao pred Aspsalomom, sreo ga je Husai Arhit sa razdrtim plaštem (2 Samuilova 15:3); jer u Reči se carem, posebno Davidom, predstavlja Božanska istina. Slično i kada j rorok Ilija kazivao Ahabu caru Izrailja reči Jehovine, da će ovaj biti odbačen zbog zla koje je bio počinio, Ahab je razdro svoje haljina i navukao vreću na svoje telo (1 o Carevima 21:27).

6. Da razdiranje haljina predstavlja žaljenje zbog izgubljene istine, dalje se vidi iz sledećih odlomaka: Helkija svećenik nađe knjigu zakonika u domu Jehovinom, i Helkija dade knjigu pisaru Safanu, i on je pročita caru. A kad car ču riječi u zakoniku, razdrije haljine svoje. (2 o Carevima 22:11).

Jasno je da je ovo bilo zbog Reči (to jest, Božanske istine) koja je dugo bila izgubljena, i izbrisana u srcu i životu. Kad je Gospod priznao da je On Hristos Sin Božiji, prvosveštenik je razdro svoju haljinu, rekavši, Evo sad čuste hulu njegovu (svetogrđe njegovo) (Mateja 14:63. 65; Marko 14:63, 64); ovo označava da je on (prvosveštenik) verovao da je Gospod govorio protivu Reči, pa stoga i protivu Božanske istine.

7. Kad se Ilija uzneo u vihoru, a Eliša to gledao, on je uzeo svoju haljinu, i poderao je u dva dela: i uzeo plašt Ilijin koji je pao na njega, i udario po vodi, i ona se razdelila, i Eliša je preko nje prešao (2 o Carevima 2:11-14); Eliša je tada pocepao svoju haljinu u znak žalosti što je Reč (Božanska istina) bila nestala; a to za to što je Ilija predstavljao Gospoda kao Reč, to jest, kao Božansku istinu (br. 2762). Plašt koji je spao s Ilije, i koji je uzeo Eliša, predstavljao je da je Eliša nastavio reprezentaciju (Božanske istine ili Reči). Da je plašt Božanska istina, može se videti gore (br. 4677), stoga i haljina koja je cepana u znak žalosti bio je plašt, što se vidi iz odlomka gore navedenog. Pošto je haljina predstavljala istinu crkve a u najvišem smislu Božansku istinu, to je bila sramota hodati sa razderanim haljinama, osim u znak žalosti; kao što se vidi po onome što je učinjeno Davidovim slugama od strane Hunana cara sinova Amonovih, koji je obrijao do pola njihove brade, i pocepao njihove haljine po sredini, sve do stražnjica; zbog čega nisu mogli da se pokažu Davidu (2 o Carevima 10:4, 5).