공부
28 Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči beše svetlost unaokolo. To beše viđenje slave Božje na očima; i kad videh, padoh na lice svoje, i čuh glas Nekoga koji govoraše.
17 I dođe gde ja stajah; i kad dođe uplaših se, i padoh na lice svoje; a on mi reče: Pazi, sine čovečiji, jer je ova utvara za poslednje vreme.