¹ Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.

² Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.

³ Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.

⁴ Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje:

⁵ u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor!

⁶ Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu."

⁷ Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.

⁸ Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.

⁹ Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka!

¹⁰ Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

¹¹ a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu.

¹² A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

¹³ Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.

¹⁴ A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?

¹⁵ Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

¹⁶ Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to.

¹⁷ Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.

¹⁸ No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao."

¹⁹ Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

²⁰ On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.

²¹ Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć.

²² Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

²³ A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.

²⁴ I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!"

²⁵ Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu."

²⁶ "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.

²⁷ Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.

²⁸ Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

²⁹ Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

³⁰ Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro. Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.

³¹ Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio. Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!

³² Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji.

³³ te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja!

³⁴ O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,

³⁵ ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

³⁶ kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

³⁷ Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

³⁸ Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

³⁹ Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

⁴⁰ Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.

⁴¹ Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

⁴² Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

⁴³ Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

⁴⁴ Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

⁴⁵ Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći

⁴⁶ Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom,

⁴⁷ tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći.

⁴⁸ Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći.

⁴⁹ No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći

⁵⁰ te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića

⁵¹ Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga:

⁵² "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

⁵³ Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!

⁵⁴ Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

⁵⁵ Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

⁵⁶ Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

⁵⁷ Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁵⁸ Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁵⁹ Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁰ Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶¹ Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶² Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶³ Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁴ Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁵ Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁶ Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁷ Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁸ Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁹ Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁰ Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷¹ Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷² Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷³ Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁴ Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

⁷⁵ Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁶ Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁷ Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁸ Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁹ Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁰ Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸¹ Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸² Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸³ Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

⁸⁴ Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁵ Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁶ Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁷ Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁸ Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena.

⁸⁹ Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

⁹⁰ Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!"]

¹ Belshazzar the king made a great feast to a thousand of his lords, and drank wine before the thousand.

² Belshazzar, while he tasted the wine, commanded to bring the golden and silver vessels which Nebuchadnezzar his father had taken out of the temple which was in Jerusalem; that the king and his lords, his wives and his concubines, might drink from them.

³ Then they brought the golden vessels that were taken out of the temple of the house of God which was at Jerusalem; and the king and his lords, his wives and his concubines, drank from them.

⁴ They drank wine, and praised the gods of gold, and of silver, of brass, of iron, of wood, and of stone.

⁵ In the same hour came forth the fingers of a man's hand, and wrote over against the lampstand on the plaster of the wall of the king's palace: and the king saw the part of the hand that wrote.

⁶ Then the king's face was changed in him, and his thoughts troubled him; and the joints of his thighs were loosened, and his knees struck one against another.

⁷ The king cried aloud to bring in the enchanters, the Chaldeans, and the soothsayers. The king spoke and said to the wise men of Babylon, Whoever shall read this writing, and show me its interpretation, shall be clothed with purple, and have a chain of gold about his neck, and shall be the third ruler in the kingdom.

⁸ Then came in all the king's wise men; but they could not read the writing, nor make known to the king the interpretation.

⁹ Then was king Belshazzar greatly troubled, and his face was changed in him, and his lords were perplexed.

¹⁰ [Now] the queen by reason of the words of the king and his lords came into the banquet house: the queen spoke and said, O king, live forever; don't let your thoughts trouble you, nor let your face be changed.

¹¹ There is a man in your kingdom, in whom is the spirit of the holy gods; and in the days of your father light and understanding and wisdom, like the wisdom of the gods, were found in him; and the king Nebuchadnezzar your father, the king, [I say], your father, made him master of the magicians, enchanters, Chaldeans, and soothsayers;

¹² because an excellent spirit, and knowledge, and understanding, interpreting of dreams, and showing of dark sentences, and dissolving of doubts, were found in the same Daniel, whom the king named Belteshazzar. Now let Daniel be called, and he will show the interpretation.

¹³ Then was Daniel brought in before the king. The king spoke and said to Daniel, Are you that Daniel, who are of the children of the captivity of Judah, whom the king my father brought out of Judah?

¹⁴ I have heard of you, that the spirit of the gods is in you, and that light and understanding and excellent wisdom are found in you.

¹⁵ Now the wise men, the enchanters, have been brought in before me, that they should read this writing, and make known to me its interpretation; but they could not show the interpretation of the thing.

¹⁶ But I have heard of you, that you can give interpretations, and dissolve doubts; now if you can read the writing, and make known to me its interpretation, you shall be clothed with purple, and have a chain of gold about your neck, and shall be the third ruler in the kingdom.

¹⁷ Then Daniel answered before the king, Let your gifts be to yourself, and give your rewards to another; nevertheless I will read the writing to the king, and make known to him the interpretation.

¹⁸ You, king, the Most High God gave Nebuchadnezzar your father the kingdom, and greatness, and glory, and majesty:

¹⁹ and because of the greatness that he gave him, all the peoples, nations, and languages trembled and feared before him: whom he would he killed, and whom he would he kept alive; and whom he would he raised up, and whom he would he put down.

²⁰ But when his heart was lifted up, and his spirit was hardened so that he dealt proudly, he was deposed from his kingly throne, and they took his glory from him:

²¹ and he was driven from the sons of men, and his heart was made like the animals', and his dwelling was with the wild donkeys; he was fed with grass like oxen, and his body was wet with the dew of the sky; until he knew that the Most High God rules in the kingdom of men, and that he sets up over it whomever he will.

²² You, his son, Belshazzar, have not humbled your heart, though you knew all this,

²³ but have lifted up yourself against the Lord of heaven; and they have brought the vessels of his house before you, and you and your lords, your wives and your concubines, have drunk wine from them; and you have praised the gods of silver and gold, of brass, iron, wood, and stone, which don't see, nor hear, nor know; and the God in whose hand your breath is, and whose are all your ways, you have not glorified.

²⁴ Then was the part of the hand sent from before him, and this writing was inscribed.

²⁵ This is the writing that was inscribed: MENE, MENE, TEKEL, UPHARSIN.

²⁶ This is the interpretation of the thing: MENE; God has numbered your kingdom, and brought it to an end;

²⁷ TEKEL; you are weighed in the balances, and are found wanting.

²⁸ PERES; your kingdom is divided, and given to the Medes and Persians.

²⁹ Then commanded Belshazzar, and they clothed Daniel with purple, and put a chain of gold about his neck, and made proclamation concerning him, that he should be the third ruler in the kingdom.

³⁰ In that night Belshazzar the Chaldean King was slain.

³¹ Darius the Mede received the kingdom, being about sixty-two years old.