¹ A Korej, sin Isara sina Kata sina Levijevog, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimovog pobuniše se,

² I ustaše na Mojsija, i s njima dvesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevih, glavara narodnih, koji se sazivahu na zbor i behu ljudi znatni.

³ I skupiše se na Mojsija i na Arona i rekoše im: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?

⁴ Kad to ču Mojsije, pade ničice.

⁵ Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: Sutra će pokazati Gospod ko je Njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onog će pustiti k sebi.

⁶ Ovo učinite: Uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom.

⁷ I metnite sutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi!

⁸ I reče Mojsije Koreju: Čujte sinovi Levijevi!

⁹ Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjevog pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj?

¹⁰ Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo?

¹¹ Zato ti i sva družina tvoja skupite se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj?

¹² I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona, sinove Elijavove. A oni odgovoriše: Nećemo da idemo.

¹³ Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mleko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama?

¹⁴ Jesi li nas odveo u zemlju gde teče mleko i med? I jesi li nam dao da imamo njive i vinograde? Hoćeš li oči ovim ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.

¹⁵ Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: Nemoj pogledati na dar njihov; nijednog magarca nisam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakvo zlo.

¹⁶ Potom reče Mojsije Koreju: Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospodom, ti i oni i Aron.

¹⁷ I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom.

¹⁸ I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom.

¹⁹ A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

²⁰ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

²¹ Odvojte se iz tog zbora, da ih odmah satrem.

²² A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom telu! Ovaj jedan zgrešio, i na sav li ćeš se zbor gneviti?

²³ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

²⁴ Reci zboru i kaži: Odstupite od šatora Korejevog i Datanovog i Avironovog.

²⁵ I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starešine Izrailjeve.

²⁶ I reče zboru govoreći: Odstupite od šatora tih bezbožnika, i ne dodevajte se ničeg što je njihovo, da ne izginete sa svih greha njihovih.

²⁷ I odstupiše sa svih strana od šatora Korejevog i Datanovog I Avironovog; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svog sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s decom svojom.

²⁸ Tada reče Mojsije: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela, i da ništa ne činim od sebe:

²⁹ Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod;

³⁰ Ako li šta novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svim što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvredili Gospoda.

³¹ A kad izgovori reči ove, rasede se zemlja pod njima,

³² I otvorivši zemlja usta svoja proždre ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo.

³³ I tako siđoše sa svim što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora.

³⁴ A svi Izrailjci koji behu oko njih pobegoše od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne proždre zemlja.

³⁵ I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onih dvesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.

³⁶ Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

³⁷ Kaži Eleazaru, sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz tog garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete;

³⁸ Kadionice onih koji ogrešiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevim znak.

³⁹ I pokupi Eleazar sveštenik kadionice bronzane, kojima behu kadili oni što izgoreše, i raskovaše ih na okov oltaru

⁴⁰ Za spomen sinovima Izrailjevim, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronovog da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu beše kazao Gospod preko Mojsija.

⁴¹ A sutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsija i na Arona govoreći: Pobiste narod Gospodnji.

⁴² A kad se stecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja.

⁴³ I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka.

⁴⁴ I reče Gospod Mojsiju govoreći:

⁴⁵ Uklonite se iz tog zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice.

⁴⁶ I reče Mojsije Aronu: Uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče.

⁴⁷ I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor većbeše počeo u narodu; i okadiv očisti narod.

⁴⁸ I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor.

⁴⁹ A onih koji pomreše od tog pomora beše četrnaest hiljada i sedam stotina, osim onih što izgiboše s Koreja.

⁵⁰ I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

¹ The fifth angel sounded, and I saw a star from the sky which had fallen to the earth. The key to the pit of the abyss was given to him.

² He opened the pit of the abyss, and smoke went up out of the pit, like the smoke from a burning furnace. The sun and the air were darkened because of the smoke from the pit.

³ Then out of the smoke came forth locusts on the earth, and power was given to them, as the scorpions of the earth have power.

⁴ They were told that they should not hurt the grass of the earth, neither any green thing, neither any tree, but only those people who don't have God's seal on their foreheads.

⁵ They were given power not to kill them, but to torment them for five months. Their torment was like the torment of a scorpion, when it strikes a person.

⁶ In those days people will seek death, and will in no way find it. They will desire to die, and death will flee from them.

⁷ The shapes of the locusts were like horses prepared for war. On their heads were something like golden crowns, and their faces were like people's faces.

⁸ They had hair like women's hair, and their teeth were like those of lions.

⁹ They had breastplates, like breastplates of iron. The sound of their wings was like the sound of chariots, or of many horses rushing to war.

¹⁰ They have tails like those of scorpions, and stings. In their tails they have power to harm men for five months.

¹¹ They have over them as king the angel of the abyss. His name in Hebrew is "Abaddon," but in Greek, he has the name "Apollyon."

¹² The first woe is past. Behold, there are still two woes coming after this.

¹³ The sixth angel sounded. I heard a voice from the horns of the golden altar which is before God,

¹⁴ saying to the sixth angel who had one trumpet, "Free the four angels who are bound at the great river Euphrates!"

¹⁵ The four angels were freed who had been prepared for that hour and day and month and year, so that they might kill one third of mankind.

¹⁶ The number of the armies of the horsemen was two hundred million. I heard the number of them.

¹⁷ Thus I saw the horses in the vision, and those who sat on them, having breastplates of fiery red, hyacinth blue, and sulfur yellow; and the heads of lions. Out of their mouths proceed fire, smoke, and sulfur.

¹⁸ By these three plagues were one third of mankind killed: by the fire, the smoke, and the sulfur, which proceeded out of their mouths.

¹⁹ For the power of the horses is in their mouths, and in their tails. For their tails are like serpents, and have heads, and with them they harm.

²⁰ The rest of mankind, who were not killed with these plagues, didn't repent of the works of their hands, that they wouldn't worship demons, and the idols of gold, and of silver, and of brass, and of stone, and of wood; which can neither see, nor hear, nor walk.

²¹ They didn't repent of their murders, nor of their sorceries, nor of their sexual immorality, nor of their thefts.