La Bibbia

 

Osija 2

Studio

   

1 Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.

2 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svog, i preljube svoje od dojaka svojih,

3 Da je ne bih svukao golu i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja sasušena, i umorio je žeđu.

4 I neću se smilovati na decu njenu, jer su kopilad.

5 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: Ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hleb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.

6 Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.

7 I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: Idem da se vratim k prvom mužu svom, jer mi beše bolje onda nego sada.

8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kog načiniše Vala.

9 Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme, i vino svoje, kad bude vreme, i uzeću vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju.

10 I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.

11 I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i subote njene i sve praznike njene.

12 I potrću čokote njene i smokve, za koje govori: Plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zverje poljsko.

13 I pohodiću na njoj dane valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.

14 Ali evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lepo.

15 I daću joj vinograde njene od tog mesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i onde će pevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.

16 I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.

17 Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.

18 I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.

19 I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.

20 I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda.

21 I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.

22 A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.

23 I posejaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Nebeske Tajne #9144

Studia questo passo

  
/ 10837  
  

9144. I naiđe (uhvati) na trnje. Da ovo označava koje ako stignu do obmana, vidi se iz značenja naiđe (uhvati), kada se kaže o gnevu koji potiče od osećanja zla, što je uhvatiti (zahvatiti), pa stoga i zapaliti; i iz značenja trnja, što su obmane (o kojima u onome što sledi). Prvo će se nešto reći o tome kakav je ovo slučaj. Ljubavi u čoveku su vatre njegovog života (vidi br. 9055). Te ljubavi, koje su ljubav prema sebi i svetu, su vatre koje izgaraju dobra i istine koje pripadaju samome životu. Ove vatre čine život čovekove volje, a svetlost od ovh vatri čini život njegovog razuma. Sve dok se vatre zla drže zatvorene u volji, razum je u svetlosti, pa je stoga u stanju da opaža dobro i istinu. Ali kada ove vatre bace svoje svetlo u razum, onda se prethodna svetlost izgubi, i čovek je u tami u pogledu opažanja dobra i istine, i to u srazmeri u kojoj se ljubavi prema sebi i svetu povećavaju; dok na krajuove ljubavi zaguše i ugase svu istinu, skupa sa svim dobrom.

[2] Kada su ove ljubavi napadnute, tada vatra iz volje izbija i ulazi u razum, i tamo zapali vatru. Ta se vatra naziva gnevom. Otuda kad je gnevan, za čoveka se kaže da se zagrejao, ili zapalio, ili da je u plamenu. Ovaj plamen napada istine i dobra koja su u razumu, i ne samo da ih sakriva nego ih i izgori; i (ovo je tajna) kad ova zla vatra izbije iz volje u razum, ovaj se zatvara prema gore a otvara prema dole; to jest, zatvara se tamo gde gleda prema nebu, a otvara se gde gleda prema paklu. Zbog toga sledi to da kada se zao čovek upali gnevom, zla i obmane se ulivaju, koje gore kao plamen. Slučaj je kao da opekotinom (vatrom, febrom) u telu, koja, ako se dodirne vrhom igle, odmh se zgrči i zatvori, i tako spreči da povreda ne prodre dalje i napadne život u njegovim počecima. Pored toga, kada se obmana pokaže vidu, ona izgleda kao naoštrena (prim. prev. Autor vjerovatno ima na umu ono što se vidi u duhovnom svetu, kada se govori o obmani).

[3] Stanje zloga čoveka, kada je gnevan, slično je dimu, koji se , kad mu se približi vatra, zapali u plamen; jer zla obmana u razumu je kao dim; a gnev je kao plamen zapaljenog dima. Među njima postoji i korespondencija, pa stoga u Reči dim označava ono što je lažno; a njegov plamen označava gnev; kao kod Davida: Dim je izbijao iz nozdrva njegovijeh, i oganj iz usta njegovijerh; ugljevlje je gorelo u njemu (Psalam 18;5?). I kod Isaije: jer će se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažiže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, i otide u dim visoko. Od gnjeva Jehove nad vojskama zamračićese zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svojega (Isa. (9:18. 19). gde dim označaba obmanu, od čijega se palenja stvara gnev. (Da dim označava obmanu, vidi br. 1861.)

[4] Iz svega ovoga sada je jasno šta je označeno u unutrašnjem smislu oganjem koji je izbio, i zahvatiće trnje, i strnjiku, i žito koje stoji, naime, da ako zlo osećanje izbije u oganj, i zahvati obmane od požuda, i ako izgori istine i dobra vere. Svaka osoba koja misli, može da vidi da mora da postoji razlog da ovaj zakon leži sakriven i da se ne pokazuje; jer nema nigde zakona o tome da ako vatra zahvati trnje i izgori stabljiku, ili žito koje stoji; jer se ovakve stvari retko dešavaju; dok je nešto svakodnevno da vatra zla i gnev od požuda zahvate i i zapale obmane od požuda i tako unište istine i dobra crkve.

[5] Da trnje označava obmane od požuda, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Trnje i čkalj niknuće na zemlji naroda mojega (Isa (32:13). zemlja označava crkvu; trnje i čkalj označavaju obmane, i zla iz njih.

Opet: zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev će vaš proždrijeti vas kao oganj; i narodi će biti kao peći krečne; izgorjeće ognjem kao trnjeposječeno (Isa. (33:11-12); trnj će se upaliti ognjem označava obmane koje izbijaju kao plamen, i uništavaju istine i dobra.

[6] Kod Jezikilja: i ne će više biti domu Izrailjevu trn koji bode i žalac koji zadaje bol (Jez. 28:24). Žalac koji zadaje bol označava obmanu požuda koje dolaze od ljubavi prema sebi; trn, obmanu požuda ljubavi prema svetu.

Kod Osije: jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; Za to, evo, ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih (Osija 2:5-6). putovi i staze označavaju istine, a trnje, obmane umesto istina.

[7] Opet: I oboriće se visine Abenske, grijeh Izrailjev; trnje će i čkalj rasti po oltarima njihovijem (Osija 10:8). čkalj i trnje označavaju zlo i obmanu koje pustoše dobra i istine bogoštovanja.

Kod Davida: Opkoliše me kao pčele sat, i ugasiše se kao oganj u trnju (Psalam 118:12). oganj u trnju označava požudu od zla.

Kod Mateje: P lodovima njihovijem poznaćete ih. Bere li se grožđe sa trnja, a smokve sa čkalja? (Mat. 7:16). brati grožđe sa trnja označava dobra vere i i ljubavi prema bližnjem od obmana od požuda (da grožđe označava ova dobra, vidi br. 1071, 5117, 6378).

[8] Kod Marka: a drugo padne u trnje; i naraste trnje, i udavi ga, i ne donese roda; A ono što se u trnju sije je koji slušaju riječ. Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane(Marko 4:7, 18-19). ovde se objašnjava šta je označeno zasijanim u trnje, stoga šta je trnje. Isto je označeno i sa sijati među trnjem, i sa žeti trnje kod Jeremije: jer ovako veli Jehova Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krčevinu, i ne sijte u trnje (Jer. 4:3). Sijaće pšenicu, a trnje će žeti; mučiće se, a koristi ne će imati, i stidjeće se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Jehovinog (Jer. 12:13)/9] Obmane od požuda, koje su označene trnjem, su obmane koje potvrđuju one stvari koje pripadaju svetu i njegovim slastima, jer više od drugih, ove obmane se upaljuju i plamte, jer su od onih požuda u telu koje su ostale; stoga one i zatvaraju unutrašnjeg čoveka, tako da ne ceni ono što se odnosi na spasenje duše, i na večni život.

[10] Da: su stavili krunu od trnje na Gospodovu glavu, kad su ga razapeli, i da su ga pozdrvljali kao cara Judejskog, i rekli, Evo čovjeka (Jovan 19:2-3, 5). pretstavlja stanje Božanske Reči u to vreme u Jevrejskoj crkvi; naime, da je bila zagušena obmanama požuda. Kralj Jevreja , kako su ga pozdravljali, označava istinu Božansku . (Da se kraljem u Reči označava istina od Božanskog, vidi br. 1672, 2015, 6148; i da je slično označeno pomazanikom, što je na Hebrejskom jeziku mesija, a na Grčkom hrist, br. 3004, 3008, 3732) Judom u najvišem smislu označen je Gospod kao Božansko dobro, a u unutzrašnjem smislu kao Reč, pa stoga i kao doktrina iz Reči (br. 3881); i da kada je Gospodu na glavu stavljena kruna, i kada je rečeno Evo čovjeka (Ecce homo), označeno je, evoBožanske istine kakva je sada u crkvi. Jer Božanska istina, koja proističe od Gospoda u nebu, je čovek; stoga nebo je veliki čovek, i to preko influksa i po korespondenciji, kao što je pokazano na kraju nekoliko poglavlja (vidi br. 1871, 1276, 8547, 8988). Zbog ovoga se i Gospodova nebeska crkva naziva čovjekom (vidi br. 478, 479), pošto je to bila crkva koja je bila pretstavljena preko Jevreja (br. 6363, 6364, 8770). Iz ovoga je jasno šta je označeno trnovom krunom, kao i kraljem Jevreja i natpisom na krstu Isus Nazarećanin, kralj Jevreja (Jovan 19:19. 20); naime, da je Božanska istina, ili Reč, bila tako gledana i tako su s njom postupali Jevreji, među kojima j ila crkva. (Da sve stvari koje su Jevreji učinili Gospodu kod razapinjanja označavaju stanja njihove crkve u odnosu na istinuBožansku, ili Reč, vidi br. 9093.) Da je Gospod bio Reč, vidi se kod Jovana: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. I Riječ postade tijelo, i obitava među nama, i mi gledasmo slavu njegovu (Jovan 1:1, 14); Riječ označava Božansku istinu.

  
/ 10837  
  

La Bibbia

 

Psalmi 18

Studio

   

1 Ljubiću Te, Gospode, kreposti moja,

2 Gospode, Grade moj, Zaklone moj, koji se oboriti ne može, Izbavitelju moj, Bože moj, Kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, Štite moj, Rože spasenja mog, Utočište moje!

3 Prizivam Gospoda, kome se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.

4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalih ljudi uplašiše me.

5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.

6 U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah; On ču iz dvora svog glas moj, i vika moja dođe Mu do ušiju.

7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše iz temelja gore, jer se On razljuti.

8 Podiže se dim od gneva Njegovog, iz usta Njegovih oganj, koji proždire i živo ugljevlje odskakaše od Njega.

9 Savi nebesa i siđe. Mrak beše pod nogama Njegovim.

10 Sede na heruvima i podiže se, i polete na krilima vetrenim.

11 Od mraka načini sebi krov, senicu oko sebe, od mračnih voda, oblaka vazdušnih.

12 Od sevanja pred Njim kroz oblake Njegove udari grad i živo ugljevlje.

13 Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.

14 Pusti strele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.

15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasiljeni od pretnje Tvoje, Gospode, od dihanja duha gneva Tvog.

16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike.

17 Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jači od mene.

18 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.

19 Izvede me na prostrano mesto, i izbavi me, jer sam Mu mio.

20 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za čistotu ruku mojih dariva me.

21 Jer se držah puteva Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svog,

22 Nego su svi zakoni Njegovi preda mnom, i zapovesti Njegove ne uklanjam od sebe.

23 Bih Mu veran, i čuvah se od bezakonja svog.

24 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima Njegovim.

25 Sa svetima postupaš sveto, s čovekom vernim verno,

26 S čistim čisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.

27 Jer Ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oči ponosite ponižavaš.

28 Ti raspaljuješ videlo moje; Gospod moj prosvetljuje tamu moju.

29 S Tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skačem preko zida.

30 Put je Gospodnji veran, reč Gospodnja čista. On je štit svima koji se u Nj uzdaju.

31 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je odbrana osim Boga našeg?

32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i čini mi veran put.

33 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.

34 Uči ruke moje boju, i mišice moje čini da su luk od bronze.

35 Ti mi daješ štit spasenja svog; desnica Tvoja drži me, i milost Tvoja čini me velika.

36 Ti širiš korak moj, te se ne spotiču noge moje.

37 Teram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraćam se dok ih ne istrebim.

38 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.

39 Jer me Ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.

40 Neprijatelja mojih pleći Ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje.

41 Oni viču, ali nemaju pomagača, ka Gospodu, ali ih On ne sluša.

42 Rasipam ih kao prah po vetru, kao blato po ulicama gazim ih.

43 Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuđim plemenima; narod kog ne poznavah, služi mi.

44 Po samom čuvenju slušaju me, tuđini pokorni su mi.

45 Tuđini blede, drhću u gradovima svojim.

46 Živ je Gospod, i da je blagosloven branič moj! Da se uzvisi Bog spasenja mog,

47 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

48 Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od čoveka žestokog izbavlja me!

49 Toga radi hvalim Te, Gospode, pred narodima, i pevam imenu Tvom,

50 Koji slavno izbavljaš cara svog, i činiš milost pomazaniku svom Davidu i nasleđu njegovom doveka.