La Bibbia

 

Ponovljeni Zakon 4

Studio

   

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

2 Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam.

3 Oči su vaše videle šta učini Gospod s Velfegora; jer svakog čoveka koji pođe za Velfegorom istrebi Gospod Bog tvoj između tebe.

4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svog, vi ste svi živi danas.

5 Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji koju idete da je nasledite.

6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.

7 Jer koji je veliki narod kome je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad Ga god zazovemo?

8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

9 Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš one stvari koje su videle oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvog dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih.

10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem reči svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od reči čuste, ali osim glasa lik ne videste;

13 I objavi vam zavet svoj, koji vam zapovedi da držite, deset reči, koje napisa na dve ploče kamene.

14 I meni zapovedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite.

15 Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakav lik u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,

16 Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čoveka ili od žene,

17 Sliku od kakvog živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba;

18 Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom;

19 I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i videvši sunce i mesec i zvezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svim narodima pod celim nebom;

20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod nasledni, kao što se vidi danas.

21 Ali se Gospod razgnevi na me za vaše reči, i zakle se da neću preći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.

22 I ja ću umreti u ovoj zemlji i neću preći preko Jordana; a vi ćete preći i naslediti onu dobru zemlju.

23 Pazite da ne zaboravite zavet Gospoda Boga svog, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lik rezani, sliku od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj.

24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.

25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i načinite sliku rezanu od kakve tvari i učinite šta nije ugodno Gospodu Bogu vašem, dražeći Ga,

26 Svedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je nasledite, nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrebiti.

27 Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod;

28 I služićete onde bogovima koje su načinile ruke čovečije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu.

29 Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim srcem svojim i svom dušom svojom.

30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas Njegov,

31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo?

33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred ognja, kao što si ti čuo i ostao živ?

34 Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči?

35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega.

36 Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja.

37 I što mu mili behu oci tvoji, zato izabra seme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira,

38 Da otera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u nasledstvo, kao što se vidi danas.

39 Znaj dakle i pamti u srcu svom da je Gospod Bog, gore na nebu i dole na zemlji, nema drugog.

40 I drži uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda.

41 Tada odeli Mojsije tri grada s ove strane Jordana prema istoku,

42 Da bi bežao u njih krvnik koji ubije bližnjeg svog nehotice ne mrzevši pre na nj, i kad pobegne u koji od tih gradova, da bi ostao živ:

43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimovog, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovom, Golan u vasanskoj u plemenu Manasijinom.

44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevim.

45 Ovo su svedočanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevim kad iziđoše iz Misira,

46 S ove strane Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara amorejskog, koji življaše u Esevonu, kog ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad iziđoše iz Misira,

47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, cara vasanskog, dva cara amorejska, koja je s one strane Jordana prema istoku,

48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon,

49 I sve polje s ove strane Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom.

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Apokalipsa Objašnjena #222

Studia questo passo

  
/ 1232  
  

222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

  
/ 1232  
  

Dalle opere di Swedenborg

 

Nebeske Tajne #3654

Studia questo passo

  
/ 10837  
  

3654. Da u unutrašnjem smislu Judeja ne označava Judeju; niti da Jerusalim označava Jerusalim, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Judeja se često pominje u Reči kao zemlja Judina, a zemljom Judinom, kao i zemljom Hananejskom se označava Gospodovo carstvo na zemlji (stoga i crkva, jer crkva je Gospodovo carstvo na zemlji), i zato što je Gospodovo nebesko carstvo predstavljeno Judom, ili Jevrejskom nacijom, a Njegovo duhovno carstvo Izrailjem ili Izrailjskim narodom, zato što je postojala takva predstava, stoga kad se u Reči pomene ta nacija i taj narod, samo se to označava u unutrašnjem smislu. Da je ovakav slučaj, biće pokazano kasnije kad se bude govorilo o Judi i zemlji Judinoj; a u međuvremenu (može se videti) iz sledećih odlomaka kod Proroka.

Kod Isaije: Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a ono rodi vinjagom. Pa sada, stanovnici Jerusalimski, i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovijediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. Da, vinograd je Jehove nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike (Isaija 5:1-3, 6, 7). U ovom odlomku, u smislu slova, govori se o izokrenutom stanju Izrailjaca i Jevreja, a u unutrašnjem smislu o izokrenutom stanju crkve predstavljene Izrailjem i

Judom. Stanovnik Jerusalimski je dobro, ili što je isto, oni koji su u dobru, a što se može videti, br. 2268, 2451, 2712, 3613; i da Jerusalim označava crkvu, vidi br. 402, 2117). Značenje kuće Izrailjeve je slično (da kuća označava dobro. može se videti gore, br. 710, 1708, 2233, 2234, 3142, 3538; i da Izrailj označava crkvu, br. 3305); slično, čovek iz Judeje ili Judejac označava istinu (br. 265, 749, 1007, 3134, 3310, 3459), a Judejcem (Judom) označava se dobro, ali sa razlikom da Judejac iznačava istinu od dobra ljubavi prema Gospodu (koja se naziva nebeska istina), to jest, označava one koji su u takvoj istini.

Kod istoga: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, I nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Efraim ne će zavidjeti Judi, a Juda ne će zlobiti Efraimu. I Jehova će presušiti zaliv mora Egipatskog, i mahuće rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Egipatske (Isaija 11:12, 13, 15, 16). Ovde se u smislu slova radi o povratku Izrailjaca i Jevreja iz ropstva, ali, u unutrašnjem smislu, to je o jednoj novoj crkvi u opšte, i o crkvi u svakom pojedincu koji se rađa iznova ili koji postaje crkva. Ostatak Izrailjev označava istine kod takvih osoba; rasejani Judejci, njihova dobra; Efraim, njihov intelektualni deo u tome što se više neće opirati; Egipat, reči-znanja; Asur, rezonovanja (mudrovanja) koja slede, kojam su oni izokrenuli (istinu?); ostatak i rasuti ostaci, to su oni koji su ostali, označavaju istine i dobra koja nadživljavaju (pustošenje?). (Da Efraim označava intelektualni deo, biće razjašnjeno na drugom mestu; a da je Egipat označava znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Egipat znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Asur umovanje, br. 119, 1186; a da su ostaci dobra i istine od Gospoda pohranjeni u unutrašnjem čoveku, br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 798, 1050, 1738, 1906, 2284).

Kod istoga: Čuj me, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevim, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Jehovinim, i Boga Ozrailjeva pominjete, ali ne po istini i pravdi, jer se imenuju po svetom gradu, i oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Jehova nad vojskama (Isaija 48:1, 2). Ovde voda Judina označava istine koje su od dobra ljubavi prema Gospodu, a te su istine sama dobra ljubavi ka bližnjemu, koja se nazivaju duhovnim dobrima, i koja sačinjavaju duhovnu crkvu, čije je unutrašnje Izrailj, a spoljašnje dom Jakovljev; otuda je jasno šta je označeno domom

Jakovljevim koji se naziva Izrailjem, i njihovim dolaženjem iz vode Judine.

Kod istoga: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9. Iz Jude našljednika gorama, u najvišem smislu, označava Gospoda, a u reprezentativnom smislu one koji su u ljubavi ka Gospodu, tako i u dobru ljubavi ka Gospodu i u ljubavi prema bližnjemu. (Da gore označavaju ova dobra, bilo je gore pokazano, br. 3652. Tako kod Mojsija: Laviću Judo! S plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao ljuti lav; ko će ga probuditi? (Postanje 49:9) Ovde je sasvim jasno da je, u najvišem smislu, Judom označen Gospod, a u reprezentativnom smislu oni koji su u dobru ljubavi prema Njemu. Tako kod Davida: Kad iziđe Izrailj iz Misira (Egipta), dom Jakovljev iz naroda tuđega, Juda postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova (Psalam 114:1, 2). I u ovom odlomku Juda označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu; a Izrailj, nebesku istinu, ili duhovno dobro. Tako kod Jeremije: Gle, idu dani, govori Jehova, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će nastavati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova pravda naša Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16).

Ovde se govori o Gospodovom dolasku, a Juda iznačava one koji su u dobru ljubavi prema Gospodu; Izrailj, one koji su u istini ovoga dobra. Da se Judom ne označava Juda, ni Izrailjem Izrailj, jasno je iz činjenice da ni Juda ni Izrailj nisu bili spaseni. Na sličan način kod istoga: Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaću ih kao prije Jeremija 33:7).

Kod istoga: U te dane i u to vrijeme, govori Jehova, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Jehovu Boga svojega. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Jehovom zavjetom vječnim koji se ne zaboravlja Jeremija 50:4, 5). I opet: U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Jehovin, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Jehovinom u Jerusalimu, i ne će više ići po misli srca svojega zloga. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevim. I doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:17, 18).

Opet: Evo idu dani, govori Jehova, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. Evo, idu dani, Govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i domom Judinim nov zavjet; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana,

govori Jehova: metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu zapisaću ga i biću im Bog i oni će mi biti narod Jeremija 31:27, 31, 33).

Da Izrailj ili dom Izrailjev nije ovde označen, sasvim je jasno, jer su oni bili rasuti mođu Neznabošce, i nisu nikada vraćeni iz rapostva (prim. prev. nije jasno na koje ropstvo autor misli; izvesno ne na ropstvo Vavilonsko jer su se iz njega vratili, ali ne iz ropstva u koje su ih naterali Rimljani iz kojega se u autorovo vreme još nisu bili vratili)), stoga se ovde ne misli na Judu ili dom Judin, nego se u unutrašnjem smislu označavaju oni koji pripadaju Gospodovim duhovnim i nebeskim carstvima. S ovima se čini novi zavet (savez), ispisan na njihovim srcima; a novi zavet označava povezivanje s Gospodom preko dobra (vidi br. 665, 666, 1023, 1038, 1864, 1996, 2003, 2021, 2037); a zakon napisan na njihovim srcima označava opažanje dobra i istine, a isto tako i savest. Tako kod Joila: Tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. A Juda će ostati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena Joilo 3:18, 20).

Kod Malahije: Evo, poslaću anđela svojega, koji će pripraviti put pred mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Jehova, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Jehova nad vojskama I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao u pređašnjih godina Malahija 3:1, 4). Ovde se govori o Gospodovom dolasku; da u to vreme prinos Jude i Jerusalimski nije bio ugodan Jehovi, to je očito. Slučaj je isti svuda u Reči gde se pominje Juda i Izrailj, kao i Jerusalim. Iz svega ovoga jasno je šta je označeno Judom kod Mateje, naime Gospodova crkva, koja je u ovom slučaju bila opustošena.

  
/ 10837