La Bibbia

 

Ponovljeni Zakon 21:14

Studio

       

14 Ako ti posle ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio.

Dalle opere di Swedenborg

 

Apokalipsa Objašnjena #655

Studia questo passo

  
/ 1232  
  

655. Mesto na kome je naš Gospod bio razapet, označava naime, zla i neistine, koje otuda dolaze, a potiču od paklene ljubavi, i učinile su da je On bio odbijen i osuđen. To je očigledno, usled toga što sama zla i njihove neistine, koje proizlaze iz paklene ljubavi jesu ono - što odbacuje i osuđuje Gospoda. Ta zla i neistine, koje otuda dolaze, označava izraz "Sodom i Misir", stoga se kaže o gradu Jerusalimu da se on tako "duhovno zove", jer, da se nešto duhovno nazove "Sodomom i Misirom", označava isklučivo zlo i neistinitost koji su u tome.

[2] Paklovi su podeljeni na dva kraljevstva, nasuprot dva kraljevstva koja su na nebu; kraljevstvo koje je suprotno nebeskom kraljevstvu, nalazi se na leđima, a oni, koji su u njemu, zovu se džini; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "đavo"; a kraljevstvo, koje je suprotno duhovnom kraljevstvu je ispred, a oni koji se u njemu se zovu zli duhovi; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "Sotona". Ovi paklovi, tj. ta dva kraljevstva na koje je pakao podeljen, podrazumijevaju se pod izrazom "Sodom i Misir". Bez obzira na to da li je rečeno da su zlo i neistine odatle (iz Sodoma i Misira), ili su - iz tih paklova, to je isto, jer su odatle sva zla i sve neistine, koji odatle izviru.

[3] Da su Jevreji, koji su bili u Jerusalimu, razapeli Gospoda, označava da je bio razapet zbog zla i neistinitosti od onoga što su voleli; jer sve stvari zabeležene u Reči, koje se odnose na Gospodnje stradanje, predstavljale su izopačujeno stanje crkve u tom narodu. Jer, premda su Reč držali za svetu, ipak su svojim tradicijama izokrenuli sve u njoj, dok više nije ostalo nikakvo Božansko dobro ili istina koja bi preostala u njima, a kad Božansko dobro i božanska istina, koji su u Reči, više ne ostaju, zla i neistine iz paklene ljubavi cvetaju na njihovom mestu, a te su ljubavi one, što raspeše Gospoda. (Da su takve stvari označene Gospodnjim stradanjem može se videti u prethodnom tekstu, br. 83, 195, 627. Da se za Gospoda kaže "da bude ubijen" označava da je odbijen i negiran, vidi u prethodnom tekstu, br. 328; a da ju Jevreji takvi, vidi u prethodnom tekstu, br. 122, 433, 619; A i u "Novom Jerusalimu i njegovom Nebeskom Učenju", br. 248.)

[4] Kao što je ovde rečeno "gdje je naš Gospod bio raspet, " mora se reći kakvo je "razapinjanje" (ili vešanje na drvetu) imalo značenje za Jevreje tog doba. Imali su dva načina izvršavanja smrtne kazne: raspeće i kamenovanje; "raspeće" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, dok je "kamenovanje" označilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi. "Raspeće" je označavalo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, iz razloga što je "drvo", na kome su visili, označavalo dobro, a u suprotnom smislu - zlo, dok se oboje odnosi na volju; "kamenovanje" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi, iz razloga što je "kamen" kojim su bili kamenovali označavao istinu, a u suprotnom smislu - lažljivost, a oba se odnose na razumevanje; jer su sve stvari uspostavljene izraelskim i jevrejskim narodom bile reprezentativne i odatle su bile značajne. (Da "drvo" označava dobro, u suprotnom smislu zlo, i da "kamen" označava istinu, a u suprotnom smislu lažljivost, može se videti u "Nebeskim Tajnama", br. 643, 3720, 8354.) Ali, kako do danas nije bilo poznato zašto su Jevreji i Izraelci imali kažnjavanje krstom i kažnjavanje kamenom, a važno je da se to zna, navešću neke potvrde iz Reči kako bi pokazale da su te dve kazne reprezentativne.

[5] Da je "vješanje na drvo" ili "raspeće" prouzrokovano zbog uništenja dobra u crkvi i da je time predstavljalo zlo infernalne ljubavi, odakle proizlazi osuda i prokletstvo, može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji na sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, na sluša nas, izjelica je i pijanica. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj čuje i boji se. Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo, Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. (Pon. Zak. 21:18, 20-23). "koji na sluša oca svojega ni matere svoje" u duhovnom smislu označava da živi suprotno propisima i istinama crkve, stoga je kazna za to kamenovanje; "svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine" označavaju one koji su u doktrini crkve, "mjesto" označava doktrinu. "Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo" označava da je neko učinio zlo protiv dobra Reči i Crkve; jer je to bio najveći zločin za koji bi trebalo vešati na drvo, jer u Reči "drvo" označava dobro, a u suprotnom smislu znači – zlo ; "Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, " znači da se sprečava da bude predstavnik većnog prokletstva; "zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo" označava da će to biti uzrok vređanja crkve.

[6] U Plaču Jeremijinom: Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi. Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga. Mladiće uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. (Pl. Jer. 5:10-13). "Sion" znači nebesku crkvu, koja je u ljubavi prema Gospodu, u kojoj je crkva predstavljena jevrejskom nacijom; "djevojke po gradovima Judinijem" označavaju naklonost istini iz dobra ljubavi; "Knezove vješaju svojim rukama" označava da su istine od dobra uništene neistinama od zla; "ne poštuju lica staračkoga" označava dobra mudrosti; "Mladiće uzimaju pod žrvnje" označavaju istine od dobra, "mlevenje" označava kako bi se mogle steći neistine i potom se potvrditi iz Reči; "djeca padaju pod drvima" označava novorođenčad koja propada kroz zla.

[7] "Pekar", kao i "hleb", označava dobro ljubavi, a "sluga" kao i "vino", istinu doktrine, stoga: Pekar je bio obešen zbog zločina protiv kralja faraona (Pos. 40:19-22; 41:13). To se može videti objašnjeno u Nebeskim Tajnama (br. 5139-5169). Jer "Moav" znači one, koji krivorvore dobra crkve, a "Velfegor" označava krivotvorenje dobra, došlo je do toga da: I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim. One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. (Broj. 25:1-4). "I narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim" označava da krivotvori dobra crkve; a izraz "objesi ih Gospodu prema suncu" označava osudu i prokletstvo zbog uništavanja dobara crkve.

[8] Jer "Gaj" označava znanje dobra, a u suprotnom smislu je to potvrda zla: I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dok ne pobiše sve stanovnike Gajske. Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vječnu, i u pustoš do današnjega dana. A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do večera; a o zahodu sunčanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabaciše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. (Is. Nav. 8:26-29). A zato što je "pet kraljeva Amorejskiih" označavalo zla i neistine otuda, koji uništavahu dobra i istine crkve, Isus je obesio te kraljeve, a potom ih bacio u Makidsku pećinu (Is. Nav. 10:26, 27); "pećina Makidska" označava strašne obmane iz zla.

[9] Opet, "da se obesi na drvetu ili da bude razapet" označava kaznu nad zlom, koje uništava dobro crkve, u Mateju: Zato evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada. (Mat. 23:34). Sve što je Gospod govorio, govorio je od Božanskog, ali Božanske stvari iz kojih je govorio pale su u ideje prirodne misli i posledičnih izraza prema korespondenciji, kao što se vidi ovde, i na drugim mestima u Jevanđelju; a, kako sve reči imaju duhovni smisao, tako u tom smislu - nisu ovde označeni proroci, mudri i pisari, već umesto njih - istina i dobro doktrine i Reči; Jer duhovno razmišljanje i govor iz njega, poput anđeloskih, nemaju ideju o osobi; pa "prorok" označava istinu o doktrini, dok "mudraci" predstavljaju dobro doktrine a "književnici" Reč iz koje je doktrina; Iz ovoga proizilazi da se izraz "da se ubije" odnosi na istinu o doktrini crkve, što podrazumeva "prorok"; "da se razapne" se odnosi se na dobro doktrine, što podrazumeva "mudrac" a "biti po zbornicama svojim" se odnosi na Reč, što podrazumeva "književnike;" na taj način "ubiti" znači istrebljenje, "raspeti", uništavanje, i "biti po zbornicama svojim" - krivotvorenje. Da će od jedne lažne doktrine lutati u drugu, označava se "progonom ih od grada do grada", tj. "grada" koji označava doktrinu. Ovo je duhovni smisao ovih reči.

[10] U istom: Evo idem u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće. A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega: Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima; I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće. (Mat. 20:18, 19; Mark 10:32-34). Duhovni smisao ovih reči je Božanska istina, u crkvi u kojoj će vladati samo puke neistine doktrine i zla života, njegova istina će biti izopačena, a dobro je uništeno. "Sin čovječji" označava Božansku istinu, koja je Reč, a "Jerusalim" označava crkvu u kojoj vladaju samo obmane i zla; "glavari sveštenički i književnici" označavaju krivotvorenje dobra i krivotvorenje istine, oba od inferalne ljubavi; "i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima" označava da Božijoj istini i Božanskom dobru dodeljuju pakao i da ih isporučuju zlima i obmanama koje su iz pakla, "neznabošci" označavaju zla iz pakla, koja uništavaju dobra crkve; "da mu se rugaju i da ga biju i razapnu" označava blasfemu, krivotvorenje i izopačavanje istine, i razbijanje i uništavanje dobra crkve i Reči (kao gore); "I treći dan ustaće" označava potpunu slavu Gospodnjeg Ljudskog

[11] Iz ovoga se može videti šta je u duhovnom smislu označeno Gospodnjim raspećem, takođe i ono, što je označeno raznim ruganjima koja su povezana s tim, kao što su "stavili krunu trnja na Njegovu glavu", da su "Ga tukli", kao i da su "Ga pljuvali u lice", zajedno sa mnogim drugim stvarima vezanim za Jevanđelja, što znači da je jevrejska nacija razmatrala Božansku istinu i dobro, što je Gospod, na tako gnusan način; jer Gospod je pretrpeo da gnusno stanje te crkve bude zastupljeno u Njemu; a to je takođe označeno sa: Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. (Isa. 53:11). Jer je bilo uobičajeno za proroka da preuzme na sebe predstavu gnusne stvari crkve; tako je proroku Isaiji bilo naređeno da hoda go i bos tri godine, da predstavlja crkvu kao siromašnu dobrom i istinom (Isa. 20:3, 4); prorok Jezekilj, vezan u konopce, postavio je opsadu na opeku na kojoj je bio prikazan Jerusalim, i pojeo pogaču od ječma napravljenog od stajskog đubriva, da bi na taj način predstavio da su istina i dobro crkve tako opsednuti lažima i zagađeni zlom (Jezek. 4:1-13); prorok Osija je primio zapovest da sam sebi uzme bludnicu za ženu i decu bludničenja za decu, kako bi predstavio kakve su osobine crkve u to vreme (Os. 1:1-11); Da je to bilo "podnošenje bezakonja doma Izraelova" odnosno, crkvae, jasnoje proglašeno u Jezekilju 4:5, 6. Iz toga se može videti, da su sve stvari, zabeležene u Gospodnjem stradanju, bile reprezentativne za stanje crkve u jevrejskom narodu u to vreme.

[12] Toliko u odnosu na kazne "vešanje na drvo ili raspeće". Ovo nije mesto za potvrdu iz Reči da je druga kazna, koja je "kamenovanje", označavala osudu i prokletstvo zbog uništene istine crkve, ali se o tome može videti iz odlomaka gde se spominje "kamenovanje" (kao u Izlasku 21:28-33, Lev 24:10-17, 23, Broj 15:32-37, Pon. Zak. 13:10, 17:5-7, 22:20, 21, 24, Jezek. 16:39-41, 23:45-47, Mat 23:37, Luka 13:34, 20:6, Jovan 8:7, 10:31, 32, i drugde).

  
/ 1232