Le texte de la Bible

 

Izlazak 15

Étudier

   

1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.

2 Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati.

3 Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.

4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša more crveno proguta.

5 Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine.

6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana.

7 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire.

8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše.

9 Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.'

10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

11 Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima?

12 Desnicu si pružio i zemlja ih proguta!

13 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio.

14 Kada to čuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše.

15 Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu.

16 Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne prođe, dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio.

17 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim.

18 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati."

19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu.

20 Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući.

21 Mirjam je začinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

22 Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli.

23 Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara.

24 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što ćemo piti?"

25 A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju.

26 Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."

27 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

   

Le texte de la Bible

 

Ezekijel 47:8

Étudier

       

8 I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

Des oeuvres de Swedenborg

 

Arcana Coelestia #1308

Étudier ce passage

  
/ 10837  
  

1308. 'And let us make a name for ourselves' means that as a result they might gain a reputation for power. This becomes clear from the meaning of 'making a name for oneself' Indeed they know that everybody wishes to engage in worship of some kind, for that wish is common, existing even with every gentile. When anyone considers the universe' even more someone who considers the order of it, he acknowledges some supreme Being. And because he seeks his own welfare he offers that supreme Being his adoration. Furthermore there is something within which dictates this, for such an idea flows in from the Lord through the angels present with every individual. Anyone with whom this is not the case is under the control of spirits from hell, and does not acknowledge God. Because those who build towers of Babel know this they use matters of doctrine and holy things to make a name for themselves. Without that they could not be worshipped, which is the meaning of the statement coming next about their otherwise being scattered over the face 1 of the whole earth, that is, receiving no recognition. From this it also follows that the higher such people are able to rear their heads up into heaven, the more they make a name for themselves. Their dominion is greatest with people who have some conscience, for these they lead wherever they like. But those who have no conscience they govern by various external bonds.

Notes de bas de page:

1. literally, the faces

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.