Библията

 

Levitska 6

Проучване

   

1 Jahve još reče Mojsiju:

2 "Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noć do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku.

3 Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika.

4 Potom neka svuče svoje ruho i na se obuče drugo te neka odnese zamašćeni pepeo na čisto mjesto izvan tabora.

5 Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica.

6 Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'"

7 "Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazočnosti Jahve pred žrtvenikom.

8 Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi,

9 neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posvećenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka.

10 Neka se ne peče s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica.

11 Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vječni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit će posvećen."

12 Jahve još reče Mojsiju:

13 "Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uvečer.

14 Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namočenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada.

15 Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže!

16 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede."

17 Još reče Jahve Mojsiju:

18 "Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je!

19 Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka.

20 Tko se god dotakne njezina mesa bit će posvećen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posvećenu mjestu.

21 A posuda od ilovače u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuča, neka se istare i vodom ispere.

22 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je!

23 Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"

   

Библията

 

Levitska 16:4

Проучване

       

4 Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi.

От "Съчиненията на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #530

Проучете този пасаж

  
/ 10837  
  

530. As has been stated, the names used in this chapter mean Churches, or what amounts to the same, doctrinal systems, for it is by virtue of its doctrine that a Church exists and takes its name. Thus Noah means the Ancient Church, or the doctrine that remained from the Most Ancient Church. The situation with Churches or doctrines has been stated already, namely that they dwindle away until nothing remains any longer of the goods and truths of faith. And when that point has been reached, the Church is in the Word called vastated. Nevertheless a remnant is always preserved, that is, some people are preserved, no matter how few, with whom the good and truth of faith persist. And unless that good and truth of faith were preserved with those people there would be no conjunction of heaven with the human race.

[2] As regards the remnants that reside with the individual, the fewer they are the less possible it is for the rational concepts and the factual knowledge he possesses to receive light; for the light of good and truth flows in from the remnants, or rather from the Lord by way of the remnants. If there were no remnants residing with a person, he would not be a human being, but someone far inferior to any animal. The fewer the remnants, the less he is a human being, while the more they are, the more he is a human being. Remnants are like a star in the sky; the smaller it is the weaker the light coming from it, but the greater it is, the brighter the light coming from it. The few things that did remain from the Most Ancient Church resided with those who constituted the Church called Noah. Those things were not however the remains of perception but of integrity, and also of doctrine deriving from the things of the Most Ancient Churches that were matters of perception. At that point therefore a new Church was raised up by the Lord. Being entirely different in disposition from the Most Ancient Churches, it is to be referred to as the Ancient Church, ancient from the fact that it existed at the last stage before the Flood and in the first period of time after it. This Church will in the Lord's Divine mercy be dealt with later on.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.