Библията

 

Jošua 5

Проучване

   

1 Pošto su čuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeđoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima.

2 U to vrijeme Jahve reče Jošui: "Načini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce."

3 Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu.

4 A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju.

5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,

6 jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima - zemlju u kojoj teče mlijeko i med.

7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.

8 Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili.

9 Tada reče Jahve Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana.

10 Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu.

11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja.

12 I mÓana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

13 Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?"

14 A on odgovori: "Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?"

15 A vođa vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua učini tako.

   

От "Съчиненията на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #6982

Проучете този пасаж

  
/ 10837  
  

6982. 'I am not a man of words' means that he is lacking in speech. This is clear from the meaning of 'a man of words' as the fact that he is not an able speaker, and so is lacking in speech. What all this entails must be stated. The subject here in the highest sense is the Lord, for 'Moses' represents the Lord in respect of the law of God, thus in respect of God's truth. Truth that goes forth directly from the Divine cannot be heard by anyone, not even by any angel; if what is Divine is to be heard it must first be made human, and it is made human when it passes through the heavens. When it has passed through the heavens it is presented in a human form and becomes speech, speech which is uttered by spirits who, while they are in that state, are called the Holy Spirit. But the Holy Spirit is said to come forth from the Divine because what is holy with a spirit, namely the holy truth uttered by him at that time, comes forth from the Lord. From all this one may recognize that truth coming forth directly from the Divine cannot be presented to anyone as spoken word or speech except by means of the Holy Spirit. This is what is meant in the highest sense when Moses, who represents the Lord in respect of God's truth, says that he is 'not a man of words', and by the fact that Aaron his brother was to be attached to him; Aaron was to serve him in place of his mouth, and he was to serve Aaron in God's place.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.