¹ Ne raduj se, Izraele, ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim.

² Ni gumno ni kaca neće ih hraniti, i mlado će ih vino prevariti.

³ Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim će se vratiti u Egipat i nečista će jela jesti u Asuru.

⁴ Neće više Jahvi lijevati vina, nit' će mu prinositi žrtve svoje; kruh će im biti kao kruh žalosti, i nečist će biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neće ući u Dom Jahvin.

⁵ Što ćete činiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?

⁶ Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit će ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva će baštiniti, šatore će njihove obrasti trnje.

⁷ Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva.

⁸ Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kući Boga njegova.

⁹ U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti.

¹⁰ Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi.

¹¹ Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća.

¹² Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim!

¹³ Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje.

¹⁴ Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle.

¹⁵ U Gilgalu sva je njihova zloća, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću, svi su im knezovi odmetnici.

¹⁶ Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe.

¹⁷ Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat će se među narodima.

¹⁹ Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

¹⁰ You shall eat and be full, and you shall bless Yahweh your God for the good land which he has given you.

¹¹ Beware lest you forget Yahweh your God, in not keeping his commandments, and his ordinances, and his statutes, which I command you this day:

¹² lest, when you have eaten and are full, and have built goodly houses, and lived therein;

¹³ and when your herds and your flocks multiply, and your silver and your gold is multiplied, and all that you have is multiplied;

¹⁴ then your heart be lifted up, and you forget Yahweh your God, who brought you forth out of the land of Egypt, out of the house of bondage;

¹⁵ who led you through the great and terrible wilderness, [in which were] fiery serpents and scorpions, and thirsty ground where there was no water; who brought you forth water out of the rock of flint;

¹⁶ who fed you in the wilderness with manna, which your fathers didn't know; that he might humble you, and that he might prove you, to do you good at your latter end:

¹⁷ and [lest] you say in your heart, "My power and the might of my hand has gotten me this wealth."

¹⁸ But you shall remember Yahweh your God, for it is he who gives you power to get wealth; that he may establish his covenant which he swore to your fathers, as at this day.