Библија

 

Hošea 2

Студија

   

1 "A djece Izraelove bit će brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat će ih: 'Sinovi Boga živoga.'

2 Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit će sebi jednoga glavara i otići će iz zemlje; jer velik će biti dan jizreelski.

3 Recite braći svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

4 Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ' svojih dojki,

5 da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim.

6 Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička.

7 Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.'

8 Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza.

9 I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al' ih neće pronaći. Tada će reći: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.'

10 I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.

11 Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;

12 sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke.

13 Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim.

14 Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.

15 Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina.

16 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

17 I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

18 U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.'

19 Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati.

20 U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.

21 Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;

22 zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.

23 U onaj dan - riječ je Jahvina - odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati;

24 zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu.

25 I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: 'Ti si narod moj!' a on će reći: 'Bože moj!'"

   

Библија

 

Ezekijel 16:16

Студија

       

16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ...

Из Сведенборгових дела

 

Arcana Coelestia # 301

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

301. As regards the second arcanum, if they had been instructed in mysteries of faith they would have perished for ever, meant by the words 'Now by chance he will put out his hand and also take from the tree of life 1 and eat, and live forever', the position is this: Once people have become reversed orders of life and are unwilling to rely on anything but self and the proprium as the source of their life and wisdom, they are given to reasoning as to whether any matter of faith which they hear about is so or not so. And because self, sensory evidence, and facts are the basis of their reasoning, they inevitably adopt a negative attitude. And when their attitude is negative they also speak blasphemy and practise profanation, and at length do not care whether or not they mingle together unholy things with holy. When man becomes such he stands so condemned in the next life that there is no hope of salvation for him, for the things that have been mingled through acts of profanation remain that way permanently. The moment some idea of what is holy enters in, so does the idea joined to it of what is unholy, and this makes it impossible for that person to live in any but a community of people who are condemned. Anything at all that has been joined to, and is present as, an idea within a person's thought is in the next life perceived very precisely even by spirits in the world of spirits, but more so by angelic spirits. It is perceived so precisely that from merely one idea they know his whole character. Getting rid of unholy things such as are joined on to those that are holy is not possible without hellish torment, which is so intense that if man knew about it he would beware of profanation as of hell itself.

Фусноте:

1. literally, of lives

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.