Библия

 

Izlazak 4

Учиться

   

1 A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi verovati ni poslušati glas moj; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

2 A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

3 A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobeže od nje.

4 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 To učini, reče Gospod, da veruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u nedra svoja. I on turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to ruka mu gubava, bela kao sneg.

7 A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u nedra svoja. I opet turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to opet postala kao i ostalo telo njegovo.

8 Tako, reče Bog, ako ti ne uzveruju i ne poslušaju glas tvoj za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

9 Ako li ne uzveruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glas tvoj, a ti zahvati vode iz reke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz reke, i provrći će se u krv na zemlji.

10 A Mojsije reče Gospodu: Molim Ti se, Gospode, nisam rečit čovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

11 A Gospod mu reče: Ko je dao usta čoveku? Ili ko može stvoriti nemog ili gluvog ili okatog ili slepog? Zar ne ja, Gospod?

12 Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.

13 A Mojsije reče: Molim Te, Gospode, pošlji onog koga treba da pošalješ.

14 I razgnevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rečit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svom.

15 Njemu ćeš kazati i metnućeš ove reči u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

16 I on će mesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mesto usta, a ti ćeš biti njemu mesto Boga.

17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

19 I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod.

22 A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog.

24 I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije.

25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik.

27 A Gospod reče Aronu: Iziđi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 I Mojsije kaza Aronu sve reči Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovedi.

29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starešine sinova Izrailjevih.

30 I Aron kaza sve reči, koje beše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

31 I narod verova; i razumeše da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i video nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

   

Из произведений Сведенборга

 

Nebeske Tajne # 7067

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

7067. I vidio nevolju njihovu, označava posle tako velikih iskušenja. Ovo se vidi iz značenja nevolja, što označava iskušenje Ividi br. 5356); i iz reprezentacije sinovaIzrailjevih, koji označavaju one koji pripadaju duhovnoj Crkvi (vidi br. 6426, 6647). O nevoljama i mukama zbog obmana, stoga o iskušenjima onih koji su bili u duhovnoj Crkvi pre Gospodovog dolaska, vidi br. 6854, 6914, 7037).

  
/ 10837  
  

Из произведений Сведенборга

 

Nebeske Tajne # 6914

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

6914. I učiniću da narod nađe ljubav (milost) kod Egipćana, označava strah onih koji su u duhovnoj Crkvi, koji se oseća zbog pomora onih koji su u obmanama. Ovo se vidi iz značenja naći milost, što označava strah od pomora, o čemu će biti reči niže; iz reprezentacije sinova Izrailjevih, koji su ovde narod, što označava one koji su u duhovnoj Crkvi (vidi br. 6637); i iz reprezentacije Egipćana, koji označavaju one koji su u obmanama, kao što je gore bilo pokazano. Da naći milost kod

Egipćana označava strah od pomora, koji trpe oni koji su u obmanama, vidi se iz značenja u unutrašnjem smislu. Jer oni koji su u obmanama, akoji su označeni Egipćanima, oni su predmet o kome se ovde govori, s obzirom na to što će istine i dobra biti od njih uzeta, i data onimakoji su u duhovnoj Crkvi. A pošto se ovde govori o onima koji su u obmanama, ovde milost ne znači milost; jer oni koji su u obmanama i u zlima, ti ne osećaju milost ni za koga, a ako čine dobro, ili ako ne čine zlo, to je iz straha od pomora; njihova milost ili dobro delo ima ovu osnovu. Na ovu se milost ovde misli u unutrašnjem smislu. Unutrašnji smisao pokazuje stvari onakve kakve jesu, a ne onakve kakve se pokazuju u slovu, i povezuje svaku pojedinost sa njenim pravim predmetom. Da je slučaj ovakav, vidi se iz onoga što sledi, a to je da Egipćani nisu pustili sinove Izraljeve iz neke milosti, nego iz straha od još više pomora (Izlazak XI. L; 12:33). Pošto se u ova dva stiha govori o tome kako su Izrailjiske žene uzele prevarnim pozajmljivanjem srebro, zlato i haljine; a pošto se ovo ne može znati [objasnii] ni na koji drugi način osim preko onoga što se dešava u drugom životu – jer je unutrašnji smisao povezan s onim što se dešava među anđelima i duhovima – stoga će se taj slučaj tako i objasniti. Da je pre Gospodovog dolaska, niži deo neba bio zaposednut zlim genijima i duhovima, i da su oni posle bili izagnani odatle, i da je ta oblast data onima koji pripadaju duhovnoj Crkvi, bilo je pokazano u br. 6858. Sve dok su zli geniji i duhovi bili tamo, bili su neprestano pod nadzorom anđela višeg neba; na taj način su se uzdržavali da ne čine zla otvoreno. Čak i danas neki koji su veštiji u obmanjivanju , jer varaju simulirajući nevinost i ljubav prema bližnjemu, pod nadzorom su nebeskih anđela. i svedok su pod tim nadzorom, oni su uzdržavaju od zlih dela. Oni su upravo iznad glave, a nebeski anđeli, pod čijim su pogledom, su još više. Iz ovoga mi je bilo dato da saznam kakvoga karaktera su bili zli geniji i duhovi pre Gospodovog dolaska, naime, da su bili zaposeli nižu oblast neba, i da su ih anđeli viših nega sprečavali da ne čine zlo, bilo mi je pokazano. Oni su držani pod spoljašnjim stegama, to jest, u strahu da ne izgube čast i ugled, i u strahu da ne budu lišeni svog imanja u toj oblast neba i da ne budu bačeni u pakao; a tada su im pridruženi prosti dobri duhovi. Ovo se dešava i s ljudima u svetu: ovi, iako unutra đavoli, oni se ovim pretnjama drže u stanju u kome simuliraju ono što je časno i pravedno, i čine dobro; i kako bi ostali u tomestanju, njima su pridruženi prosti dobri. Takav je bi lučaj sa zlima koji su bili u nižoj oblasti neba pre Gospodovog dolaska. U to vreme oni su bili tako prisiljeni da govore ono što je istinito i i da čine dobro iz ljubavi prema sebi (per proprios amores), po čemu su bili kao što su zli sveštenici koji su, i to najgori, iznutra đavoli, koji besede iz nauka svoje Crkve s takvim žarom i simuliranom revnošću, da diraju srca slušatelja, koji su pobožni, dok su oni sami u ljubavi prema sebi i svetu; jer misao o počastima i dobitku nad njima potpuno vlada, i to je oganj koji ih nagoni da besede na takav način. Zli duhovi su kod njih, i oni su u sličnoj ljubavi (vole sebe i svet), pa stoga i u sličnoj misli, koja ih vodi; i njima se pridružuju prosti dobri duhovi. Iz ovoga se može zaključiti kakvoga je karaktera bilo nebo pre Gospodovog dolaska. Posle Njegovog dolaska, stanja u nebi i u paklu sasvim su promenjena. Jer su tada zli geniji, koji su zauzimali nižu oblast neba, bili bačeni dole, a na njihovo mesto bili su uzdignuti oni koji su pripadali duhovnoj Crkvi. Zli koji su bačeni dole, bili su lišeni spoljašnjih stega koje su bile, kao šro je gore rečeno, strah da ne izgube čast i ugled, i imanje u toj oblasti; i na taj način ostavljeni su s onim što su imali u sebi a što je sve bilo đavosko i pakleno, pa su stoga izagnani u paklove. Lišavanje spoljašnjih stega se izvodi u drugom životu odvajanjem od njih dobrih duhova, koji su im bili pridodati. A kada se ovi odvoje, tada zli nemogu više da oponašaju (simuliraju) ono što je dobro, pravedno, i časno, nego su onakvi kakvi su iznutra dok su u svetu, to jest, onakvi kakvi su bili u misli i volji, koje su , u prisustvu drugih, prikrivali: i tada žele samo da čine zlo. Ovi prosti dobri duhovi, koji su bili odvojeni, bili su pridruženi onima koji pripadaju duhovnoj Crkvi, kojoj je data ta oblast u posed; na ovaj način su se ovi poslednjži ojačali (obogatili) istinama i dobrima, koji su prethodno bili u posedu zlih genija i duhova; jer u drugom životu, neko se bogati isinama i dobrma na taj način, što mu se pridruže duhovi koji su u istini i dobru, jerse komunikacija odvija preko ovakvih duhova. To su one stvari koje su ozačeno naredbom da sinovi Izrailjevi ne treba da odu iz Egipta praznih ruku, nego da žene traba da posude od svojih susetki i od svojih domaćih gostiju srebrno i zlatno posuđe i haljne, i da tako oplene Egipćane. Svako može da vidi da kad ove stvari ne bi bile urađene radi reprezentacije, Božansko ne bi nikad bilo zapovedilo sinovima Izrailjevim dase koriste ovakvim lukavstvo da oplene Egipćane, jer je ovako nešto doista daleko od Božanskog. Ali pošto je Jevrejski narod služio kao pretstava, njima je bil opušteno od Božanskog da to učine, jerse to dešava sa zlima u drugom životu. Treba isto tako primetiti da su mnoge stvari, za kje se kaže da ih je Jehova ili Gospod zapovedio, bile, prema unutrašnjem smislu, samo dopuštene. (prim. prev. Sve što autor navodi o stanju niže oblasti neba (ili niže zemlje) u vreme pred Gospodov dolazak, autor tu situaciju nalazi u njemu savremenom Hrišćanstvu pred Drugi dolazak Gospodov, koji je autor najavljivao u ovome delu, a za koji je kasnije pisao da mu je bio svedok i koji je opisao u kratkom delu Doslednji Sud. Ponekad te oblasti neba zaposednute nečistim duhovima, on naziva i zamišljenim nebima, koji sprečavaju influks kroz pravo nebo, i koja se moraju ukloniti, što se dešava u Posedmnih sudovoma na kraju svake velike duhovne dispenzacije. Ona kojoj je on prisustvao, najavljena je u unutrašnjem smislu Jovanovog Otkrovenja, očemu je Swdenborg objavio dve knjige objašnjenja).

  
/ 10837