497. ČOVJEKOVA VOLJA I RAZUMIJEVANJE UŽIVAJU OVU SLOBODNU VOLJU; ALI PRI SVEMU TOM JE ČINJENJE ZLA U OBADVA SVIJETA, DUHOVNOM I PRIRODNOM, OBUZDANO ZAKONOM; U PROTIVNOM BI ZAJEDNICE U OBADVA SVIJETA PRESTALE POSTOJATI. Svaki čovjek može znati kako uživa slobodnu volju u duhovnim stvarima samo ako promatra svoje vlastite misli. On može, prakticirajući slobodu, razmišljati o Bogu, o Trojstvu, o dobročinstvu i bližnjemu, o vjeri i njezinim djelovanjima, i o Riječi Božjoj te svemu što se može naučiti iz nje i, ako je studirao teologiju, o pojedinačnim temama koje su uključene u njezino učenje. Štoviše, on se može složiti ili ne sa tim učenjem, jer je u stvari sposoban formirati svoje vlastite zaključke te ih naučavati i objaviti. Ako bi čovjek bio lišen ove slobode samo jednog trenutka, njegova bi misao nestala, njegov bi jezik omutavio, a njegove ruke onemoćale. Prema tome, prijatelju moj, ti možeš ako to hoćeš, samo promatrajući svoje vlastite misli, odbaciti i odreći se tog apsurdnog i škodljivog krivovjerja, koje je u današnje vrijeme diljem Kršćanskog svijeta učinilo impotentnom nebesku doktrinu o dobročinstvu, vjeri, spasenju i vječnom životu.

Sljedeće su razlozi zašto ova slobodna volja počiva u čovjekovoj volji i razumijevanju:

1. Ove dvije sposobnosti su one koje najprije moraju biti podučene i obnovljene, i njihovim posredstvom sposobnosti vanjskog čovjeka putem kojih on govori i djeluje.

2. Ove dvije sposobnosti unutarnjeg čovjeka sačinjavaju njegov duh, koji živi nakon smrti, i podređen je jedino Božanskom zakonu, čiji prvi princip zahtjeva da čovjek treba razmišljati o zakonu i prakticirati ga i biti mu poslušan kao sam od sebe, a ipak od Gospoda.

3. Pošto se čovjek s obzirom na njegov duh nalazi na pola puta između neba i pakla, time između dobra i zla, te posljedično tome u ravnovjesju, on stoga uživa slobodnu volju u duhovnim stvarima. Za opis ovog ravnovjesja vidi iznad, br. 445 i brojeve koji slijede. Onoliko dugo, međutim, koliko živi u svijetu, on je po pitanju svoga duha u ravnovjesju između neba i svijeta; i on tada jedva zna da se prilikom povlačenja od neba i približavanja bliže svijetu, on privlači bliže paklu. Njegovo znanje po pitanju ovog je neizvjesne prirode, kako bi čak i u ovim stvarima mogao biti u slobodi i obnovljen.

4. Ove dvije sposobnosti, volja i razumijevanje, su primatelji Gospoda, volja je primatelj ljubavi i dobročinstva, a razumijevanje mudrosti i vjere. Gospod izvodi svako od ovih djela dajući čovjeku savršenu slobodu, kako bi njihovo uzajamno i međusobno sjedinjenje moglo biti ostvareno, o čemu ovisi spasenje.

5. Svaki sud nad čovjekom nakon smrti je u skladu sa njegovim korištenjem slobodne volje u duhovnim stvarima.