A Bíblia

 

Postanak 33

Estude

   

1 A Jakov podigavši oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdeli decu uz Liju i uz Rahilju i uz dve robinje.

2 I namesti napred robinje i njihovu decu, pa Liju i njenu decu za njima, a najposle Rahilju i Josifa.

3 A sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog.

4 A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i celiva ga, i obojica se zaplakaše,

5 I Isav podigavši oči ugleda žene i decu, pa reče: Ko su ti ono? A Jakov reče: Deca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom.

6 I pristupiše robinje s decom svojom, i pokloniše se.

7 Potom pristupi i Lija i deca njena, i pokloniše se; a najposle pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.

8 A Isav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim.

9 A Isav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi šta je tvoje.

10 A Jakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer videh lice tvoje kao da videh lice Božje, tako si me lepo dočekao.

11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi.

12 Posle reče Isav: Hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.

13 A Jakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova deca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih usteram jedan dan, poginuće mi sve stado.

14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu deca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Sir.

15 A Isav reče: A ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Na šta? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim.

16 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir.

17 A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.

18 Posle dođe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji hananskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namesti se prema gradu.

19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca.

20 I načini onde žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev.

   

Das Obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 4445

Estudar Esta Passagem

  
/ 10837  
  

4445. Što učini sramotu u Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti. Da ovo označava nezakonito spajanje u njihovim očima, i da je bilo protivno istinikoju su imali, vidi se iz značenja učini sramotu u Izrailju obležav kćer Jakovljevu, što je nezakonito spajanje, može se videti gore, br. 4439. Kaže se u Izrailju, jer se Izrailjem označava u unutrašnjem smislu unutrašnja crkva; a zatim se kaže, Jakovljevu kćer, jer se Jakovom označava spoljašnje crkve. (Da je Izrailj unutrašnje crkve a Jakov spoljašnje, može se videti u br. 4286, 4292, 4439).

Daiako zakonito, u njihovim očima je izgledalo nezakonito, može se videti iz onoga što je rečeno i pokazano gore (br. 4444), i na drugim mestima.

  
/ 10837  
  

Das Obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 4444

Estudar Esta Passagem

  
/ 10837  
  

4444. I kada čuše šta je bilo, žao bi ljudima veoma i razgnjeviše se veoma. Da ovo označava da su bili u zlu protivu istine crkve kod Drevnih, vidi se iz značenja žaliti i veoma se gnjeviti, što je biti u zlu. Da je to bilo suprotno istini crkve kod Drevnih, sledi, jer je bilo protivu Sihema sina Hemora, kojim je označena istina kod Drevnih, kao što je ranije rečeno (br. 4430, 4431).

Da su bili u zlu, jasno je iz onoga što sledi, to jest, da su govorili prevarno (stih 13), a kasnije, pošto su se Sihem i Hemor složili s njihovim zahtevima, da su ih poubijali (stihovi 26-29). Otuda žao biljudima i razgnjeviše se veoma, označava da su bili u zlu. Izgleda samo kao da je to bilo iz revnosti (za svoju religiju?), jer je on (Sihem) legao sa njihovom sestrom, u skladu s rečima koje odmah slede, što učini sramotu u Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti; i na kraju poglavlja, Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom? (stih 31). Ali to nije bila revnost; jer nema revnosti kod onoga koji je u zlu, nego samo kod onoga ko je u dobru. Jer revost ima u sebi dobro (br. 4164).

2. Istina je da je religija koja je postojala kod njihovog potomstva imala dobro iznutra, jer svaka i sve stvari u njoj predstavljale su nebeske i duhovne stvari Gospodovog carstva; ali u odnosu na one koji su pripadali toj religiji, kod njih nije bilo nikakvog dobra, jer su bili samo u spoljašnjem bez unutrašnjeg, kao što je pokazano gore. Isti je slučaj sa religijom te nacije koja preovlađuje među njima danas: oni priznaju Mojsija i proroke, a to znači priznaju Reč, koja je u sebi sveta, ali u odnosu na njih ona nije sveta; jer u svemu u njoj, oni gledaju sebe, u na taj način čine Reč svetskom, to jest, zemaljskomjer oni ne vide ništa nebesko u njoj, niti mare za to. Oni koji su u ovakvom stanju, ne mogu biti u dobru kad su u svojoj religiji, nego samo mogu biti u zlu, jer ništa nebesko ne utiče, jer su oni to u sebi ugasili.

3. pored toga, bilo je u skladu sa zakonom koji je bio poznat u Drevnoj Crkvi, daonaj koji siluje devojku, treba da joj da miraz i da je uzme za ženu; kao što se kaže kod Mojsija: Ko bi prevario djevojku koja nije zaručena, te bi legao s njom, da joj da prćiju (miraz) i da je uzme za ženu. A ako mu je otac njezin ne bi htio dati, da da novaca koliko ide u prćiju djevojci (Izlazak 22:16, 17). I na drugome mestu: Ako ko nađe djevojku koja nije isprošena i uhvati je i legde s njom, i zateku se, tada čovjek onaj koji je legao s njom da da ocu djevojčin edeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena za to što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ (Zak. Ponovljeni 22:28, 29).

Da je isti zakon bio poznat Drevnima, jasno je iz Sihemovih reči devojčinom ocu i braći: I reče Sihem ocu djevojčinu i braći joj: da nađem milost pred vama, i daću što mi god kažete. Ištite mi koliko hoćeteuzdarja i dara, ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojkuza ženu (stihovi11, 12). I pošto je Sihem bio voljan da ispuni zakon, i pošto su Dinina braća dala svoj pristanak pod uslovom da postanu kao i oni, obrezivanjem svega muškinja, prema rečima koje slede: Nego ćemo vam učiniti po volji, što ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe. Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod (stihovi 15, 16), to je jasno da oni nisu postupili po ome zakonu, znači ne od dobra, nego protivno zakonu, to jest od zla.

4. Doduše, bilo je to prema njihovom zakonu, da se ne žene od naroda (od Neznabožaca), o čemu je pisamo kod Mojsija: I da ne bi kćerima njihovijem ženio svoje sinove, i da ne bi kćeri njihove činile preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji učine preljubu za bogovima njihovijem (Izlazak 34:16). I opet: Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daji za sina njihova, niti kćeri njihove uzimaj za sina svojega, jer bi otpadila sina svojega od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnjevio Jehova na vas i potro vas brzo (Zak. Ponovljeni 7:3, 4). Ali ovaj se zakon odnosio na idolopokloničke narode, da se preko brakova s njima sinovi Izrailjevi ne bi otpadili od istinskog reprezentativnog bogoštovanja u idolopokoničko bogoštovanje; jer kad postanu idolopoklonici, tada više ne predstavljaju nebeske i duhovne stvari Gospodovog carstva, nego suprotne, koje su paklenske stvari; u stvari, oni su tada zazivali iz pakla izvesnog đavola kojemu su se klanjali, i kojemu su pripisivali Božanske reprezentative (predstave); pa se stoga kaže: da se ne bi kurvali s njihovm bogovima. Ovaj zakon bio je proglašen iz još jednog razlog, a to je što su se narodima označavala zla i obmane, s kojim se dobra i istine, koji su bili predstavljeni, nisu smeli mešati, a to znači, da se ne bi mešale đavolske i paklenske stvari s nebeskim i duhovnim stvarima (vidi br. 3024 kraj) 5. Ali im nikad nije bilo zabranjeno ženiti se s nacijama koje su prihvatale njihovo bogoštovnje i koje su, posle obrezivanje, priznvale Jehovu. Ove su oni nazivali, tuđini i došljaci, o kojim se ovako govori kod Mojsija: Ako bi kod tebe sjedio tuđin (došljak) i htio bi svetkovati vazam (pashu) Jehovinu, neka mu se obreže sve muškinje, pa onda neka pristupi da g vetkuje, i neka bude kao rođen u zemlji; a niko neobrezan da ga ne jede (vazam, pashu). Zakon jedan da je i rođenome u zemlji i došljaku, koji sjedi među vama (Izlazak 12:48. 49). I na drugome mestu: I ako bi među vama živio stranac i slavio bi vazam (pashu) Jehovinu, po zakonu i uredbi za vazam neka ga slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onomu ko se rodio u zemlji (Brojevi 9:14). Razlog da suse nazivali tuđini došljaci među vama, i kod vas, bilo je to što došljak označava onoga koji prima pouku; stoga došljak označava onoga koji dopušta da ga se pouči o uredbama i doktrinama. (Da došljak i biti došljakimaju ovo značenje, može se videti gore, br. 1463, 2025, 3672).

Kod istoga: Tako ako bude među vama i došljak ili ko bi se bavio među vama, pa bi prinio žrtvu ognjenu za miris ugodni Jehovi, neka čini onako kako vi činite. Zbore! vama i došljaku koji je među vama jedanda je zakon, zakon vječan od koljena na koljeno; došljak će biti kao i vi pred Jehovom. Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku koji je među vama. (Brojevi 15:14-16). I na drugome mestu: Ko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj: Ja sam Jehova Bog vaš. Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i rođenome u zemlji. (Levitska 24:22).

6. Da je ova uredba bila poznata ne samo Jakovu i njegovim sinovima, nego i Sihemu i Hemoru, jasno je iz njihovih reči; jer uredbe, sudovi, i zakoni koji su bili dati Izrailjskoj i Jevrejskojnaciji nisu bili novi, nego su pre toga postojali u Drevnoj Crkvi kao i u drugoj Drevnoj Crkvi (koja se nazivala Hebrejska, od Ebera), bilo je već pokazano. Stoga, da je ovaj zakon bio poznat, jasno je iz reči Jakovljevih sinova, I rekoše im: ne možemo to činii ni dati sestre svoje za čovjeka neobrezana, jer je to sramota nama. Nego čemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe. Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod (stihovi 14. 16), i iz reči Hemora i Sihema, da se oni ne samo saglašavaju, nego i pristaju da sve muškinje u njihovom gradu bude obrezano (stihovi 18-24) 7. Ituda je jasno da je Sihem postao došljak u smislu ovoga zakona, pa je tako mogao uzeti Jakovljevu kćerku za ženu; sledstveno, da je pogubiti njih bilo zlo djelo, kao što je Jakov i posvedočio pred smrt (Postanje 49:5-7).

Da nisu samo Juda, nego i Mojsije, kao i carevi Jevrejski i Izrailjski, uzimali žene iz naroda (Neznabožaca, idolopoklonaca?), vidi se iz istorijskih delova Reči, a su ove žene priznavale uredbe, sudove, i zakone, i da su bile priznate kao došljaci, u to nema sumnje.

  
/ 10837