A Bíblia

 

Амос 9:13

Estude

       

13 Evo, idu dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sejača, i gore će kapati slatkim vinom, a svi će se humovi rastapati.

Das Obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 414

Estudar Esta Passagem

  
/ 10837  
  

414. Da živeti pod šatorima označava svetost ljubavi, jasno je iz značenja šatora u Reči. Kao kod Davida:

Gospode, ko će boraviti u tvome šatoru? Ko će obitavati na Svetoj gori tvojoj? Onaj koji ide pravednim putem i tvori pravdu, koji ne čini zlo bližnjemu i koji ne opada svoga bližnjega. (Psalam 15:1, 2)

U ovom odlomku svete stvari ljubavi opisuju se sa obitavati pod šatorima i na Svetoj gori, a to znači ići pravednim putem i činiti ono što je pravo.

Opet:

Prostrli su se do kraja zemlje, a njihov govor do kraja sveta. Među njima postavio si šator svoj. (Psalam 9:4)

Ovde se pod suncem misli na ljubav.

Opet:

Obitavaću u tvom šatoru zauvek; i zakloniću se ispod krila tvojih. (Psalam 61:4)

Ovde šator označava nebesko, a zaklon ispod krila duhovno koje iz toga potiče.

Kod Isaije:

I utvrdiće se prijesto milošću, i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu, koji će tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu. (Izaija 16:5).

Ovde se pod šatorom misli na svetost ljubavi, što se može videti iz toga što se pominje tražiti pravde i biti brz za pravdu.

Opet:

Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oči tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neće odnijeti, kojemu se kolje neće nikad pomjeriti i nijedno mu se uže neće otkinuti. (Izaija 33:20).

Ovde se govori o nebeskom Jerusalimu.

Kod Jeremije:

Ovako veli Jehova: Evo, ja ću povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaću se na stanove njegove; i grad će se sazidati na mjestu svom, i dvor će stajati na svoj način. (Jeremija 30:18).

Iz ropstva šatore označava pustošenje onoga što je nebesko ili svetih stvari ljubavi.

Kod Amosa:

U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije. (Amos 9:11).

I ovde se pod šatorom misli na ono što je nebesko i na svete stvari koje iz njega potiču.

Kod Jeremije:

Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, na jedan put će se opustošiti šatori moji, zavjesi moji za čas. (Jeremija 4:20).

A na drugome mestu:

Moj je šator opustošen i sva užad moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje. (Jeremija 10:20).

Ovde se šatorom označavaju nebeske stvari, a zavesama i užadima duhovne stvari koje otuda potiču.

Opet:

Uzeće im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove, i kamile njihove oteće, i vikaće na njih strašno od svuda. (Jeremija 49:29).

Ovde se govori o Arabiji i o sinovima istoka, pod kojima se podrazumevaju oni koji imaju ono što je nebesko ili sveto.

Opet:

Nateže luk svoj kao neprijatelj; potre Izrailja, potre sve dvorove njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad. (Plač, 2:4)

Ovde se govori o pustošenju nebeskih ili svetih stvari vere. Razlog što se izraz šator koristi u Reči da bi se predstavile nebeske ili svete stvari ljubavi, jeste to što su se u drevna vremena sveti obredi bogosluženja izvodili u njihovim šatorima. Ali kada su počeli da obesvećuju šatore svetogrdnim vrstama bogosluženja, tada je sagrađena senica ili koliba. A posle i hram. Tako šator predstavlja sve ono što je kasnije označavano senicom i hramom. Iz istog razloga sveti čovek je nazivan šatorom, senicom i hramom Gospodovim. Da šator i koliba imaju isto značenje, jasno je kod Davida:

Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju, i ranim u crkvu njegovu. Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. (Psalam 27:4-6).

U najvišem smislu Gospod je u Svojoj Ljudskoj suštini šator, i koliba i hram; otuda se svaki nebeski čovek tako naziva, a i sve ono što je nebesko i sveto. Pošto je Gospod voleo Pradrevnu crkvu više nego li ijednu koja je podignuta posle, i pošto su ljudi u to vreme vršili svoju bogoslužbu u šatorima i živeli sami, to jest u svojim porodicama, stoga su se šatori smatrali svetijima nego hram, koji je bio obesvećen. Za sećanje na to ustanovljen je blagdan senica ili koliba, kada su sakupljali zemaljske plodove i kada su boravili u senicama (videti: Knjiga levitska 23:39-44; Ponovljeni zakoni 16:13; Ozija 12:9).

  
/ 10837