De Bijbel

 

Postanak 9

Studie

   

1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite.

2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.

3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.

4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.

5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.

6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!

7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"

8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

9 "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas

10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.

11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."

12 I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:

13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.

14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,

15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."

17 I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."

18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.

19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.

22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani.

23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.

24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:

25 "Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!"

26 Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!

27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"

28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.

29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

   

Van Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1864

Bestudeer deze passage

  
/ 10837  
  

1864. In that day Jehovah made a covenant with Abram. That this signifies the conjunction of the Lord’s interior man with His Internal, is evident from the signification of a “covenant,” as being conjunction (explained before, n. 665, 666, 1023, 1038). And as the Lord is here treated of in the internal sense, it signifies interior conjunction. For the Lord advanced more and more to conjunction and union with Jehovah His Father, until He became One, that is, the Human Essence itself also became Jehovah, who was the Lord’s Internal itself. These things were represented by the covenant which Jehovah made with Abram. Everyone can see that Jehovah never makes a covenant with a man, for this would be contrary to the Divine. What is a man but something vile and filthy, which of itself thinks and does nothing but evil? All the good that he does is from Jehovah; from which it may be seen that this covenant, like other covenants with Abram’s posterity, was nothing but a representative of the Divine, and of the celestial things of the kingdom of God; in the present case that the covenant was representative of the conjunction of the Lord’s Human Essence with His Divine Essence, that is, with Jehovah. That it was representative of the conjunction of the Lord’s interior man with His Internal, that is, Jehovah, is evident from what has been said before, namely, that by the combats and victories of temptations the Lord conjoined and united Himself more and more. What His interior man was, has been told before, namely, that it was intermediate between the internal man and the external.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.