De Bijbel

 

Postanak 24

Studie

   

1 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.

2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,

4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku."

5 A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?"

6 Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!

7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: 'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.

8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.

10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu.

12 Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!

13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

14 pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru."

15 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.

16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore.

17 Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča!"

18 "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti.

19 Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje."

20 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.

21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.

22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.

23 Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?"

24 Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

25 Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište."

26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi

27 i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara."

28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.

29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca.

30 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

31 Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve."

32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

33 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj!"

34 "Ja sam sluga Abrahamov", poče on.

35 "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.

37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.'

39 A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?'

40 On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

41 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.'

42 Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,

43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! -

44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'

46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

47 Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.

49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."

50 Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.

51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

55 A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!"

56 On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

57 Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!"

58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću."

59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.

60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.

63 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.

64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve

65 pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.

66 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.

67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

   

Van Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3020

Bestudeer deze passage

  
/ 10837  
  

3020. 'Who administered all that he had' means the functions of the natural man. This is clear from the meaning of 'administering', and in particular of 'administering all things', as performing functions or duties. The relationship of the natural man to the rational, or what amounts to the same, of the external man to the internal, is like that of one who administers in a house, see 1795. All things in man are like one house, that is, one family, for there is one who has the duty to be head of the family, and others who have the duty of servants. The rational mind itself is the one that organizes everything, like the head of the family, and by influx brings order into the natural mind. The natural mind however is one that serves and administers. And because the natural mind is distinct and separate from the rational mind, existing on a level below the latter, and also in a sense acts independently, it is called in relationship to the rational 'the servant, the oldest of the house' and 'the one who administered all that he had there'.

[2] The fact that the natural mind is distinct and separate from the rational, existing on a level below it, and in a sense acting independently, becomes clear from the things it has within it, and from the functions it performs. The things it has within it are all facts, and so also all cognitions of every kind - in short, every single thing belonging to the exterior or physical memory, dealt with in 2471, 2480. To this memory also belongs the whole faculty of imagination, which constitutes man's interior sensory awareness and is particularly active with children and during the early stages of adolescence. To the exterior memory belong in addition all the natural affections which man has in common with animals. From this it is evident what the functions of the natural mind are.

[3] The rational mind however is interior. The items of knowledge it has within it, that is to say, every single thing belonging to the interior memory, are not evident to man, but are imperceptible during his lifetime, dealt with in 2470-2474, 2489, 2490. It also has within it the power of thought, which is a perceptivity of what is fair and righteous, as well as of what is true and good. In addition it has all the spiritual affections which are strictly human and which mark man off from animals. From these things within itself the rational mind flows into the natural mind and activates the things that are there, views them with a certain vision, and in this way forms judgements and conclusions. The fact that these two minds are distinct and separate is quite evident from this consideration: With many people the natural mind has dominion over the rational mind, or what amounts to the same, the external man has dominion over the internal; yet it does not have dominion and is subservient only with those in whom the good of charity is present, that is, who allow themselves to be led by the Lord.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

De Bijbel

 

Jeremiah 13:1-7

Studie

      

1 Thus says Yahweh to me, Go, and buy yourself a linen belt, and put it on your waist, and don't put it in water.

2 So I bought a belt according to the word of Yahweh, and put it on my waist.

3 The word of Yahweh came to me the second time, saying,

4 Take the belt that you have bought, which is on your waist, and arise, go to the Euphrates, and hide it there in a cleft of the rock.

5 So I went, and hid it by the Euphrates, as Yahweh commanded me.

6 It happened after many days, that Yahweh said to me, Arise, go to the Euphrates, and take the belt from there, which I commanded you to hide there.

7 Then I went to the Euphrates, and dug, and took the belt from the place where I had hidden it; and behold, the belt was marred, it was profitable for nothing.