성경

 

Jevanðelje po Mateju 8

공부

   

1 A kad siđe s gore, za Njim iđaše naroda mnogo.

2 I gle, čovek gubav dođe i klanjaše Mu se govoreći: Gospode! Ako hoćeš, možeš me očistiti.

3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube.

4 I reče mu Isus: Gledaj, nikom ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovedio Mojsije radi svedočanstva njima.

5 A kad uđe u Kapernaum, pristupi k Njemu kapetan moleći Ga

6 I govoreći: Gospode! Sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo.

7 A Isus mu reče: Ja ću doći i isceliću ga.

8 I kapetan odgovori i reče: Gospode! Nisam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj.

9 Jer i ja sam čovek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa kažem jednom: Idi, i ide; i drugom: Dođi, i dođe; i sluzi svom: Učini to, i učini.

10 A kad ču Isus, udivi se i reče onima što iđahu za Njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vere ne nađoh.

11 I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sešće za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskom:

12 A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.

13 A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si verovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.

14 I došavši Isus u dom Petrov vide taštu njegovu gde leži i groznica je trese.

15 I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše Mu.

16 A uveče dovedoše k Njemu besnih mnogo, i izgna duhove rečju, i sve bolesnike isceli:

17 Da se zbude šta je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.

18 A kad vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi učenicima svojim da idu na one strane.

19 I pristupivši jedan književnik reče Mu: Učitelju! Ja idem za Tobom kud god Ti pođeš.

20 Reče njemu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda; a Sin čovečiji nema gde glave zakloniti.

21 A drugi od učenika Njegovih reče Mu: Gospode! Dopusti mi najpre da idem da ukopam oca svog.

22 A Isus reče njemu: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.

23 I kad uđe u lađu, za Njim uđoše učenici Njegovi.

24 I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a On spavaše.

25 I prikučivši se učenici Njegovi probudiše Ga govoreći: Gospode! Izbavi nas, izgibosmo.

26 I reče im: Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika.

27 A ljudi čudiše se govoreći: Ko je Ovaj da Ga slušaju i vetrovi i more?

28 A kad dođe na one strane u zemlju gergesinsku, sretoše Ga dva besna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proći putem onim.

29 I gle, povikaše: Šta je Tebi do nas, Isuse, Sine Božji? Zar si došao amo pre vremena da mučiš nas?

30 A daleko od njih pasaše veliko krdo svinja.

31 I đavoli moljahu Ga govoreći: Ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krdo svinja.

32 I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali svo krdo s brega u more, i potopiše se u vodi.

33 A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besne.

34 I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i videvši Ga moliše da bi otišao iz njihovog kraja.

   

스웨덴보그의 저서에서

 

True Christian Religion #411

해당 구절 연구하기

  
/ 853  
  

411. We read:

You are to love the Lord God above all and your neighbour as yourself, Luke 10:27.

Loving the neighbour as oneself means not despising him compared with oneself, dealing justly with him, and not passing wicked judgment upon him. The law of charity promulgated and given by the Lord Himself is this:

Whatever you wish people to do to you, do the same to them; for this is the Law and the Prophets, Matthew 7:12, Luke 6:31-32.

That is how those who are impelled by the love of heaven love the neighbour; but those who are impelled by the love of the world love the neighbour in worldly fashion and for worldly reasons, and those who are impelled by self-love love the neighbour in selfish fashion and for selfish reasons.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.