성경

 

Izlazak 19

공부

   

1 Prvog dana trećeg meseca, pošto izađoše sinovi Izrailjevi iz Misira, tog dana dođoše u pustinju Sinajsku.

2 Krenuvši se iz Rafidina dođoše u pustinju Sinajsku, i stadoše u logor u pustinji, a logor načiniše Izrailjci onde pod gorom.

3 I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim:

4 Videli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi.

5 A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.

6 I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su reči koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.

7 A Mojsije dođe i sazva starešine narodne; i kaza im sve ove reči koje mu Gospod zapovedi.

8 A sav narod odgovori složno i reče: Šta je god kazao Gospod činićemo. I Mojsije javi Gospodu reči narodne.

9 A Gospod reče Mojsiju: Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka. Jer Mojsije beše javio Gospodu reči narodne.

10 I reče Gospod Mojsiju: Idi k narodu, i osveštaj ih danas i sutra, i neka operu haljine svoje;

11 I neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru Sinajsku pred svim narodom.

12 A postavićeš narodu među unaokolo, i reći ćeš: Čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njenog; šta se god dotakne gore, poginuće;

13 Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustreli, bilo živinče ili čovek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežući onda neka pođu na goru.

14 I Mojsije siđe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje.

15 I reče narodu: Budite gotovi za treći dan, i ne ležite sa ženama.

16 A treći dan kad bi ujutru, gromovi zagrmeše i munje zasevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji beše u logoru.

17 Tada Mojsije izvede narod iz logora pred Boga, i stadoše ispod gore.

18 A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora trešaše veoma.

19 I truba sve jače trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom.

20 I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije.

21 A Gospod reče Mojsiju: Siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene.

22 I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod.

23 A Mojsije reče Gospodu: Neće moći narod izaći na goru Sinajsku, jer si nas Ti opomenuo rekavši: Načini među gori i osveštaj je.

24 A Gospod mu reče: Idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio.

25 I siđe Mojsije k narodu, i kaza im.

   

스웨덴보그의 저서에서

 

Arcana Coelestia #8761

해당 구절 연구하기

  
/ 10837  
  

8761. 'And Jehovah called to him from the mountain' means the union of Divine Good in heaven with Divine Truth there. This is clear from the meaning of 'calling to him', or calling someone to oneself, when said of the Divine, as a joining together, at this point a union, since it is said in reference to Divine Good and Divine Truth, which by being joined together are made one (for the meaning of 'calling someone to oneself' as a joining together, and also presence, see 6047, 6177, 7390, 7451, 7721; and the reason why it is a joining to Divine Good is that the name 'Jehovah' is used, regarding which see immediately above in 8760); and from the meaning of 'the mountain' as Divine good in heaven, dealt with just above in 8758. At this point heaven itself is meant, for whether you say Divine Good in heaven or simply say heaven it amounts to the same thing since heaven springs into being from that Good. The situation here is the same as with all spiritual qualities considered in isolation from persons in whom they reside. When those qualities are spoken of, persons in whom they reside nevertheless spring to mind, as when the truth of faith or the good of charity is spoken of, the member of the Church in whom it resides springs to mind. This is especially so in regard to heaven, for there Divine Good united to Divine Truth is the All in all, that is, the life or soul of heaven.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.