Dalle opere di Swedenborg

 

Istinska Kršćanska Religija #1

Studia questo passo

/ 853  
  

1. VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE

Ova vjera je na početku predstavljena u njezinoj generalnoj i njezinoj pojedinačnoj form Ona je predstavljena na taj način da bi poslužila kao predgovor cijelom djelu koje slijedi, tako reći poput kapije kojom se ulazi u hram, i kao kratak izvod u kojem su naredne pojedinosti uredno sažete. Rečeno je za nju da je ‘Vjera Novog Neba i Nove Crkve’ pošto nebo, gdje su anđeli, i Crkva, u kojoj su ljudi, djeluju kao jedno poput unutarnjeg i vanjskog u slučaju čovjeka. Otud proizlazi da je pripadnik Crkve, koji je u dobru ljubavi od istina vjere, i u istinama vjere iz dobra ljubavi, s obzirom na unutrašnjosti njegova uma anđeo nebeski. Na taj način on nakon smrti ulazi u nebo, i tamo uživa sreću u onoj mjeri u kojoj su ovi principi u njemu sjedinjeni. Prema tome, treba znati da je ova vjera u njezinoj sažetoj formi pokazatelj i kapija novog neba koje je sada 1 formirano od strane Gospoda.

Note a piè di pagina:

1. ‘Sada’ označava godinu 1757.

/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.

La Bibbia

 

Danijel 8

Studio

   

1 Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije.

2 Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju.

3 Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije.

4 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se.

5 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima.

6 Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage.

7 Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna.

8 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska.

9 Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti.

10 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama.

11 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.

12 Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše.

13 Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?"

14 Odgovori: "Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno."

15 Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek.

16 Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viđenje!"

17 On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: "Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje."

18 On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu.

19 I reče: "Evo, kazat ću ti što će doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak.

20 Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije.

21 Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj;

22 slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć.

23 I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drzak i lukav.

24 Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno će pustošiti, uspijevat će u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca.

25 Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen.

26 Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane."

27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio.

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Arcana Coelestia #2088

Studia questo passo

  
/ 10837  
  

2088. 'Behold I will bless him, I will make him fruitful, and I will multiply him, more and more' means that they were to be furnished and endowed with goods of faith and with truths from that source, without limit. This is clear from the meaning of 'being blessed', 'being fruitful', and 'being multiplied'. 'Being blessed' means being endowed with all goods, as shown in Volume One, in 981, 1096, 1420, 1422. 'Being fruitful' means the goods of faith with which they were to be endowed, and 'being multiplied' the truths from that source, as also shown in Volume One, in 43, 55, 913, 983.

[2] Who exactly are celestial people and who spiritual would take too long to describe here. See where they have been described already, for example in 81, 597, 607, 765, 2069, 2078, and many times elsewhere. In general celestial people are those who have love to the Lord, and spiritual those who have charity towards the neighbour. For the distinction between having love to the Lord and having charity towards the neighbour, see above 2023. Celestial people are those whose affection for good stems from good, but spiritual people are those whose affection for good stems from truth. To begin with all people were celestial, because they were governed by love to the Lord, and from this they received perception by which they perceived what was good, not from truth but from the affection for good.

[3] But after this, when love to the Lord was no longer what it had been, spiritual people took their place, these being called spiritual when they were governed by love towards the neighbour, which is charity. But love towards the neighbour, or charity, was implanted by means of truth and in this way they received a conscience in accordance with which they acted, not from an affection for good but from an affection for truth. With them charity looks like the affection for good, but is in fact the affection for truth. Because it looks like the affection for good charity is still referred to as good. But that good is a good arising out of their faith. It is these who are meant by the Lord in John,

I am the door. If anyone enters by Me he will be saved, and will go in and out, and find pasture. I am the good Shepherd; and I know My own and am known by My own. And other sheep I have which are not of this fold; I must bring them also, and they will hear My voice, and there will be one flock and one Shepherd. John 10:9, 14, 16.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.