La Bibbia

 

Ponovljeni Zakon 22

Studio

   

1 Kad vidiš vola ili ovcu brata svog gde luta, nemoj proći mimo njih, nego ih odvedi bratu svom.

2 Ako li ti brat tvoj nije blizu ili ga ne znaš, odvedi ih svojoj kući neka budu kod tebe dokle ih ne potraži brat tvoj, i tada mu ih vrati.

3 Tako učini i s magarcem njegovim i s haljinom njegovom; i tako učini sa svakom stvarju brata svog izgubljenom, kad je izgubi, a ti je nađeš, nemoj proći mimo nju.

4 Kad vidiš magarca ili vola brata svog gde je pao na putu, nemoj ih proći, nego ih podigni s njim.

5 Žena da ne nosi muško odelo niti čovek da se oblači u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako čini.

6 Kad naiđeš putem na gnezdo ptičije, na drvetu ili na zemlji, sa ptićima ili sa jajcima, a majka leži na ptićima ili na jajcima, nemoj uzeti majke s ptićima.

7 Nego pusti majku, a ptiće uzmi, da bi ti dobro bilo i da bi ti se produžili dani.

8 Kad gradiš novu kuću, načini ogradu oko strehe svoje, da ne bi navukao krv na dom svoj, kad bi ko pao s njega.

9 Ne sej u vinogradu svom drugo seme da ne bi oskvrnio i rod od semena koje poseješ i rod vinogradski.

10 Ne ori na volu i na magarcu zajedno.

11 Ne oblači haljine tkane od vune i od lana zajedno.

12 Načini sebi rese na četiri kraja od haljine koju oblačiš.

13 Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom,

14 Pa da priliku da se govori o njoj i prospe rđav glas o njoj govoreći: Oženih se ovom, ali legavši s njom ne nađoh u nje devojaštva;

15 Tada otac devojčin i mati neka uzmu i donesu znake devojaštva njenog pred starešine grada svog na vrata,

16 I neka kaže otac devojčin starešinama: Ovu kćer svoju dadoh ovom čoveku za ženu, a on mrzi na nju,

17 I dade priliku da se govori o njoj rekavši: Ne nađoh u tvoje kćeri devojaštva; a evo znaka devojaštva kćeri moje. I neka razastru haljinu pred starešinama gradskim.

18 Tada starešine grada onog neka uzmu muža njenog i nakaraju ga,

19 I neka ga oglobe sto sikala srebra, koje neka daju ocu devojčinom zato što je izneo rđav glas na devojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ.

20 Ali ako bude istina, da se nije našlo devojaštvo u devojke,

21 Tada neka izvedu devojku na vrata oca njenog, i neka je zaspu kamenjem ljudi onog mesta da pogine, zato što učini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svog. Tako izvadi zlo iz sebe.

22 Ako se ko uhvati gde leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, čovek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja.

23 Kad devojka bude isprošena za koga, pa je nađe kogod u mestu i obleži je,

24 Izvedite ih oboje na vrata onog mesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, devojku što nije vikala u mestu, a čoveka što je osramotio ženu bližnjeg svog. Tako izvadi zlo iz sebe.

25 Ako li u polju nađe čovek devojku isprošenu, i silom je obleži, tada da se pogubi samo čovek koji je obleža;

26 A devojci ne čini ništa, nije učinila greh koji zaslužuje smrt, jer kao kad ko skoči na bližnjeg svog i ubije ga takva je i ta stvar;

27 Jer nađe je u polju, i devojka isprošena vika, ali ne bi nikoga da je odbrani.

28 Ako ko nađe devojku koja nije isprošena i uhvati je i legne s njom, i zateku se,

29 Tada čovek onaj koji je legao s njom da da ocu devojčinom pedeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena zato što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ.

30 Niko da se ne ženi ženom oca svog, ni da otkrije skuta oca svog.

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Apokalipsa Objašnjena #655

Studia questo passo

  
/ 1232  
  

655. Mesto na kome je naš Gospod bio razapet, označava naime, zla i neistine, koje otuda dolaze, a potiču od paklene ljubavi, i učinile su da je On bio odbijen i osuđen. To je očigledno, usled toga što sama zla i njihove neistine, koje proizlaze iz paklene ljubavi jesu ono - što odbacuje i osuđuje Gospoda. Ta zla i neistine, koje otuda dolaze, označava izraz "Sodom i Misir", stoga se kaže o gradu Jerusalimu da se on tako "duhovno zove", jer, da se nešto duhovno nazove "Sodomom i Misirom", označava isklučivo zlo i neistinitost koji su u tome.

[2] Paklovi su podeljeni na dva kraljevstva, nasuprot dva kraljevstva koja su na nebu; kraljevstvo koje je suprotno nebeskom kraljevstvu, nalazi se na leđima, a oni, koji su u njemu, zovu se džini; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "đavo"; a kraljevstvo, koje je suprotno duhovnom kraljevstvu je ispred, a oni koji se u njemu se zovu zli duhovi; ovo kraljevstvo je ono, što u Reči označava "Sotona". Ovi paklovi, tj. ta dva kraljevstva na koje je pakao podeljen, podrazumijevaju se pod izrazom "Sodom i Misir". Bez obzira na to da li je rečeno da su zlo i neistine odatle (iz Sodoma i Misira), ili su - iz tih paklova, to je isto, jer su odatle sva zla i sve neistine, koji odatle izviru.

[3] Da su Jevreji, koji su bili u Jerusalimu, razapeli Gospoda, označava da je bio razapet zbog zla i neistinitosti od onoga što su voleli; jer sve stvari zabeležene u Reči, koje se odnose na Gospodnje stradanje, predstavljale su izopačujeno stanje crkve u tom narodu. Jer, premda su Reč držali za svetu, ipak su svojim tradicijama izokrenuli sve u njoj, dok više nije ostalo nikakvo Božansko dobro ili istina koja bi preostala u njima, a kad Božansko dobro i božanska istina, koji su u Reči, više ne ostaju, zla i neistine iz paklene ljubavi cvetaju na njihovom mestu, a te su ljubavi one, što raspeše Gospoda. (Da su takve stvari označene Gospodnjim stradanjem može se videti u prethodnom tekstu, br. 83, 195, 627. Da se za Gospoda kaže "da bude ubijen" označava da je odbijen i negiran, vidi u prethodnom tekstu, br. 328; a da ju Jevreji takvi, vidi u prethodnom tekstu, br. 122, 433, 619; A i u "Novom Jerusalimu i njegovom Nebeskom Učenju", br. 248.)

[4] Kao što je ovde rečeno "gdje je naš Gospod bio raspet, " mora se reći kakvo je "razapinjanje" (ili vešanje na drvetu) imalo značenje za Jevreje tog doba. Imali su dva načina izvršavanja smrtne kazne: raspeće i kamenovanje; "raspeće" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, dok je "kamenovanje" označilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi. "Raspeće" je označavalo osudu i prokletstvo zbog uništenja dobra u crkvi, iz razloga što je "drvo", na kome su visili, označavalo dobro, a u suprotnom smislu - zlo, dok se oboje odnosi na volju; "kamenovanje" je značilo osudu i prokletstvo zbog uništavanja istine u crkvi, iz razloga što je "kamen" kojim su bili kamenovali označavao istinu, a u suprotnom smislu - lažljivost, a oba se odnose na razumevanje; jer su sve stvari uspostavljene izraelskim i jevrejskim narodom bile reprezentativne i odatle su bile značajne. (Da "drvo" označava dobro, u suprotnom smislu zlo, i da "kamen" označava istinu, a u suprotnom smislu lažljivost, može se videti u "Nebeskim Tajnama", br. 643, 3720, 8354.) Ali, kako do danas nije bilo poznato zašto su Jevreji i Izraelci imali kažnjavanje krstom i kažnjavanje kamenom, a važno je da se to zna, navešću neke potvrde iz Reči kako bi pokazale da su te dve kazne reprezentativne.

[5] Da je "vješanje na drvo" ili "raspeće" prouzrokovano zbog uništenja dobra u crkvi i da je time predstavljalo zlo infernalne ljubavi, odakle proizlazi osuda i prokletstvo, može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji na sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, na sluša nas, izjelica je i pijanica. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj čuje i boji se. Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo, Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. (Pon. Zak. 21:18, 20-23). "koji na sluša oca svojega ni matere svoje" u duhovnom smislu označava da živi suprotno propisima i istinama crkve, stoga je kazna za to kamenovanje; "svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine" označavaju one koji su u doktrini crkve, "mjesto" označava doktrinu. "Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo" označava da je neko učinio zlo protiv dobra Reči i Crkve; jer je to bio najveći zločin za koji bi trebalo vešati na drvo, jer u Reči "drvo" označava dobro, a u suprotnom smislu znači – zlo ; "Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, " znači da se sprečava da bude predstavnik većnog prokletstva; "zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo" označava da će to biti uzrok vređanja crkve.

[6] U Plaču Jeremijinom: Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi. Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga. Mladiće uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. (Pl. Jer. 5:10-13). "Sion" znači nebesku crkvu, koja je u ljubavi prema Gospodu, u kojoj je crkva predstavljena jevrejskom nacijom; "djevojke po gradovima Judinijem" označavaju naklonost istini iz dobra ljubavi; "Knezove vješaju svojim rukama" označava da su istine od dobra uništene neistinama od zla; "ne poštuju lica staračkoga" označava dobra mudrosti; "Mladiće uzimaju pod žrvnje" označavaju istine od dobra, "mlevenje" označava kako bi se mogle steći neistine i potom se potvrditi iz Reči; "djeca padaju pod drvima" označava novorođenčad koja propada kroz zla.

[7] "Pekar", kao i "hleb", označava dobro ljubavi, a "sluga" kao i "vino", istinu doktrine, stoga: Pekar je bio obešen zbog zločina protiv kralja faraona (Pos. 40:19-22; 41:13). To se može videti objašnjeno u Nebeskim Tajnama (br. 5139-5169). Jer "Moav" znači one, koji krivorvore dobra crkve, a "Velfegor" označava krivotvorenje dobra, došlo je do toga da: I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim. One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. (Broj. 25:1-4). "I narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim" označava da krivotvori dobra crkve; a izraz "objesi ih Gospodu prema suncu" označava osudu i prokletstvo zbog uništavanja dobara crkve.

[8] Jer "Gaj" označava znanje dobra, a u suprotnom smislu je to potvrda zla: I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dok ne pobiše sve stanovnike Gajske. Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vječnu, i u pustoš do današnjega dana. A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do večera; a o zahodu sunčanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabaciše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. (Is. Nav. 8:26-29). A zato što je "pet kraljeva Amorejskiih" označavalo zla i neistine otuda, koji uništavahu dobra i istine crkve, Isus je obesio te kraljeve, a potom ih bacio u Makidsku pećinu (Is. Nav. 10:26, 27); "pećina Makidska" označava strašne obmane iz zla.

[9] Opet, "da se obesi na drvetu ili da bude razapet" označava kaznu nad zlom, koje uništava dobro crkve, u Mateju: Zato evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada. (Mat. 23:34). Sve što je Gospod govorio, govorio je od Božanskog, ali Božanske stvari iz kojih je govorio pale su u ideje prirodne misli i posledičnih izraza prema korespondenciji, kao što se vidi ovde, i na drugim mestima u Jevanđelju; a, kako sve reči imaju duhovni smisao, tako u tom smislu - nisu ovde označeni proroci, mudri i pisari, već umesto njih - istina i dobro doktrine i Reči; Jer duhovno razmišljanje i govor iz njega, poput anđeloskih, nemaju ideju o osobi; pa "prorok" označava istinu o doktrini, dok "mudraci" predstavljaju dobro doktrine a "književnici" Reč iz koje je doktrina; Iz ovoga proizilazi da se izraz "da se ubije" odnosi na istinu o doktrini crkve, što podrazumeva "prorok"; "da se razapne" se odnosi se na dobro doktrine, što podrazumeva "mudrac" a "biti po zbornicama svojim" se odnosi na Reč, što podrazumeva "književnike;" na taj način "ubiti" znači istrebljenje, "raspeti", uništavanje, i "biti po zbornicama svojim" - krivotvorenje. Da će od jedne lažne doktrine lutati u drugu, označava se "progonom ih od grada do grada", tj. "grada" koji označava doktrinu. Ovo je duhovni smisao ovih reči.

[10] U istom: Evo idem u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće. A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega: Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima; I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće. (Mat. 20:18, 19; Mark 10:32-34). Duhovni smisao ovih reči je Božanska istina, u crkvi u kojoj će vladati samo puke neistine doktrine i zla života, njegova istina će biti izopačena, a dobro je uništeno. "Sin čovječji" označava Božansku istinu, koja je Reč, a "Jerusalim" označava crkvu u kojoj vladaju samo obmane i zla; "glavari sveštenički i književnici" označavaju krivotvorenje dobra i krivotvorenje istine, oba od inferalne ljubavi; "i osudiće ga na smrt; I predaće ga neznabošcima" označava da Božijoj istini i Božanskom dobru dodeljuju pakao i da ih isporučuju zlima i obmanama koje su iz pakla, "neznabošci" označavaju zla iz pakla, koja uništavaju dobra crkve; "da mu se rugaju i da ga biju i razapnu" označava blasfemu, krivotvorenje i izopačavanje istine, i razbijanje i uništavanje dobra crkve i Reči (kao gore); "I treći dan ustaće" označava potpunu slavu Gospodnjeg Ljudskog

[11] Iz ovoga se može videti šta je u duhovnom smislu označeno Gospodnjim raspećem, takođe i ono, što je označeno raznim ruganjima koja su povezana s tim, kao što su "stavili krunu trnja na Njegovu glavu", da su "Ga tukli", kao i da su "Ga pljuvali u lice", zajedno sa mnogim drugim stvarima vezanim za Jevanđelja, što znači da je jevrejska nacija razmatrala Božansku istinu i dobro, što je Gospod, na tako gnusan način; jer Gospod je pretrpeo da gnusno stanje te crkve bude zastupljeno u Njemu; a to je takođe označeno sa: Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. (Isa. 53:11). Jer je bilo uobičajeno za proroka da preuzme na sebe predstavu gnusne stvari crkve; tako je proroku Isaiji bilo naređeno da hoda go i bos tri godine, da predstavlja crkvu kao siromašnu dobrom i istinom (Isa. 20:3, 4); prorok Jezekilj, vezan u konopce, postavio je opsadu na opeku na kojoj je bio prikazan Jerusalim, i pojeo pogaču od ječma napravljenog od stajskog đubriva, da bi na taj način predstavio da su istina i dobro crkve tako opsednuti lažima i zagađeni zlom (Jezek. 4:1-13); prorok Osija je primio zapovest da sam sebi uzme bludnicu za ženu i decu bludničenja za decu, kako bi predstavio kakve su osobine crkve u to vreme (Os. 1:1-11); Da je to bilo "podnošenje bezakonja doma Izraelova" odnosno, crkvae, jasnoje proglašeno u Jezekilju 4:5, 6. Iz toga se može videti, da su sve stvari, zabeležene u Gospodnjem stradanju, bile reprezentativne za stanje crkve u jevrejskom narodu u to vreme.

[12] Toliko u odnosu na kazne "vešanje na drvo ili raspeće". Ovo nije mesto za potvrdu iz Reči da je druga kazna, koja je "kamenovanje", označavala osudu i prokletstvo zbog uništene istine crkve, ali se o tome može videti iz odlomaka gde se spominje "kamenovanje" (kao u Izlasku 21:28-33, Lev 24:10-17, 23, Broj 15:32-37, Pon. Zak. 13:10, 17:5-7, 22:20, 21, 24, Jezek. 16:39-41, 23:45-47, Mat 23:37, Luka 13:34, 20:6, Jovan 8:7, 10:31, 32, i drugde).

  
/ 1232