La Bibbia

 

Jeremija 52

Studio

   

1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kćerka Jeremije, i bila je iz Libne.

2 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin.

3 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.

4 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.

5 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.

6 Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,

7 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi.

8 Kaldejske čete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala.

9 I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu.

10 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim očima, pobi u Ribli sve Judine knezove;

11 Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove.

12 Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.

13 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu, osobito kuće uglednika;

14 kaldejske čete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema.

15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu.

16 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare.

17 Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuč odniješe u Babilon.

18 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja.

19 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijećnjake, zdjele, žrtvene pehare, uopće sve što bijaše od zlata i srebra,

20 dva stupa, jedno more i dvanaest tučanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima.

21 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše četiri prsta debeo, a šupalj.

22 Imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuča. Takav je bio i drugi stup.

23 A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu.

24 Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga.

25 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojničkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk te šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu.

26 Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu.

27 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.

28 Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće i dvadeset tri Judejca;

29 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema;

30 dvadeset i treće godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca. U svemu: četiri tisuće i šest stotona osoba.

31 A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice.

32 Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.

33 Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka.

34 Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

   

Dalle opere di Swedenborg

 

Apocalypse Revealed #762

Studia questo passo

  
/ 962  
  

762. 18:6 "Render to her as she rendered to you, repay her double according to her works; in the cup which she has mixed, mix double for her." This symbolizes a just retribution and punishment after death, that the evils and falsities with which Roman Catholics led astray and destroyed others will, in accordance with the magnitude and character of them, come back upon themselves, which is called the lex talionis (law of retaliation).

"Render to her as she rendered to you" symbolizes their just retribution and punishment after death. "Repay her double according to her works" means symbolically that the evils with which they led astray and destroyed others will, in accordance with the magnitude and character of them, come back upon themselves. "In the cup which she has mixed, mix double for her," means symbolically that their falsities will likewise come back upon themselves; for a cup or wine symbolizes falsities (nos. 316, 635, 649, 672).

Almost the same statement is made of Babylon in the Prophets:

Repay (Babylon) according to her work; according to all she has done, do to her; for she has behaved insolently against Jehovah, against the Holy One of Israel. (Jeremiah 50:29)

...the vengeance of Jehovah (is this): Take vengeance on (Babylon). As she has done, so do to her. (Jeremiah 50:15)

The daughter of Babylon has been destroyed. Blessed is the one who repays you your retribution as you have repaid us! (Psalms 137:8)

[2] According to the literal meaning, people whom Roman Catholics have led astray and destroyed are to visit retribution on them. But according to the spiritual meaning, it is not they who are to visit retribution on those Roman Catholics, but those Roman Catholics themselves, because every evil carries with it its own punishment. The case is similar to when the Word says here and there that God will visit retribution and avenge injustices and injuries done to Him, and will be moved by anger and wrath to destroy people, when in fact it is the evils done against God themselves that do this, thus the people themselves who do it to themselves.

This is, indeed, the lex talionis or law of retaliation, which takes its origin from the following Divine law:

Everything whatever you wish people to do to you, do you also to them. This is the Law and the Prophets. (Matthew 7:12, cf. Luke 6:31)

In heaven this law is one of mutual love or charity, from which arises its opposite in hell, namely, that everyone has done to him as he has done to another - not that it is done to them by anyone in heaven, but that they do it to themselves. For the retribution of the lex talionis arises from its opposition to the aforesaid law of life in heaven, as a law engraved on their evils.

[3] Double symbolizes much in accordance with the magnitude and character of a thing also in the following place:

Let my persecutors be shamed! ...Bring on them the day of evil, and shatter them with double shattering! (Jeremiah 17:18)

And much in accordance with the magnitude and character of people's turning away from evils in the following:

Comfort... My people! ...that her warfare is ended, that her iniquity is atoned for; for she has received from Jehovah's hand double... (Isaiah 40:1-2)

Return to the stronghold, you prisoners of hope. This day I declare the double that I will repay to you. (Zechariah 9:12)

Instead of your shame you shall have double, and... in their land they shall possess double; everlasting joy shall be theirs. (Isaiah 61:7)

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.