Le texte de la Bible

 

Jeremijine tužbalice 3

Étudier

   

1 Ja sam čovek koji videh muku od pruta gneva Njegovog.

2 Odvede me i opravi me u tamu, a ne na videlo.

3 Samo se na me obraća, obraća ruku svoju po vas dan.

4 Učini, te mi ostare telo i koža, potre kosti moje.

5 Zazida me, i optoči me žučju i mukom.

6 Posadi me u tamu kao umrle odavna.

7 Ogradi me da ne izađem, i metnu na me teške okove.

8 Kad vičem i vapim, odbija molitvu moju.

9 Zagradi puteve moje tesanim kamenom, i prevrati staze moje.

10 Posta mi kao medved u zasedi, kao lav u potaji.

11 Pomete puteve moje, i razdre me, i uništi me.

12 Nateže luk svoj, i metnu me streli za belegu.

13 Ustreli me u bubrege strelama iz tula svog.

14 Postah podsmeh svemu narodu svom i pesma njihova po vas dan.

15 Nasiti me gorčinom, opoji me pelenom.

16 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.

17 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.

18 I rekoh: Propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.

19 Opomeni se muke moje i jada mog, pelena i žuči.

20 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

21 Ali ovo napominjem srcu svom, te se nadam:

22 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvim, jer milosrđa Njegovog nije nestalo.

23 Ponavlja se svako jutro; velika je vera tvoja.

24 Gospod je deo moj, govori duša moja; zato ću se u Njega uzdati.

25 Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši, koja ga traži.

26 Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.

27 Dobro je čoveku nositi jaram za mladosti svoje.

28 Sam će sedeti i ćutati, jer Bog metnu breme na nj.

29 Metnuće usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.

30 Podmetnuće obraz svoj onome koji ga bije, biće sit sramote.

31 Jer Gospod ne odbacuje za svagda.

32 Jer ako i ucveli, opet će se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.

33 Jer ne muči iz srca svog ni cveli sinove čovečje.

34 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,

35 Kad izvrću pravicu čoveku pred Višnjim,

36 Kad čine krivo čoveku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?

37 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovedio?

38 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta Višnjeg?

39 Zašto se tuži čovek živ, čovek na kar za grehe svoje?

40 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.

41 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

42 Zgrešismo i nepokorni bismo; Ti ne praštaš.

43 Obastro si se gnevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.

44 Obastro si si se oblakom da ne prodre molitva.

45 Načinio si od nas smetlište i odmet usred tih naroda.

46 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.

47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.

48 Potoci teku iz očiju mojih radi pogibli kćeri naroda mog.

49 Oči moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,

50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.

51 Oko moje muči mi dušu radi svih kćeri grada mog.

52 Teraju me jednako kao pticu neprijatelji moji nizašta.

53 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.

54 Dođe mi voda svrh glave; rekoh: Pogiboh!

55 Prizivah ime Tvoje, Gospode, iz jame najdublje.

56 Ti ču glas moj; ne zatiskuj uha svog od uzdisanja mog, od vike moje.

57 Pristupao si kad Te prizivah, i govorio si: Ne boj se.

58 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

59 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se čini; raspravi parbu moju.

60 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.

61 Čuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,

62 Šta govore oni koji ustaju na me i šta namišljaju protiv mene po vas dan.

63 Vidi, kad sedaju i kad ustaju, ja sam im pesma.

64 Plati im, Gospode, po delima ruku njihovih.

65 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.

66 Goni ih gnevom, i istrebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

   

Des oeuvres de Swedenborg

 

Nebeske Tajne #4779

Étudier ce passage

  
/ 10837  
  

4779. I veza kostrijet oko sebe (oko bedara, slabina, pojasa). Da ovo označava žalost zbog uništenog dobra, vidi se iz značenja vezati kostrijet oko sebe, što predstavlja žaljenje za uništenim dobrom. Jer pojas (slabine) označava bračnu ljubav, a otuda i nebesku i duhovnu ljubav (br. 3021), 3294, 4277, 4280, 4575), i po korespondenciji; jer ljudsko telo korespondira Velikom Čoveku, kao što je pokazano na kraju prethodnih poglavlja – tako da pojas (bedara) korespondira onima u Velikom Čoveku ili nebu, koji su u pravoj bračnoj ljubavi; a pošto je bračna ljubav osnova svih ljubavi, stoga se pojasem označava u opšem sva nebeska i duhovna ljubav. Od toga je potekao obred oblačenja kostrteti (pojas od kamilje dlake?) oko pojasa (bedara) kada se žali za nekim izgubljenim dobrom, jer svako dobro pripada ljubavi.

2. Da su se oblačili u kostret u znak žalosti, može se videti u istorijskim i prorčkim delovima Reči, kao kod Amosa: I pretvoriće praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plač, i metnuću kostrijet oko svih bedara, i učiniću da svaka glava oćelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj će joj biti kao gorak dan Amos 8:10. Staviti kostrijet oko pojasa (bedara) označava žaljenje zbog zatrtog dobra; oko pojasa, bedara označava sva dobra ljubavi.

Kod Jone: Ninivljani povjerovaše Boga, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet od najvećega do najmanjega. Jer kad dođe ta riječ do cara Ninivskoga, on usta sa svojega prijestola, i skide sa sebe svoje odijelo, i obuče se u kostrijet, i sjede u pepeo. I proglasi se i kaza se po Ninivi po zapovijesti carevoj i knezova njegovijeh govoreći: ljudi i stoka, goveda i ovce, da ne okuse ništa, ni da pasu ni da piju vode. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, i da prozivaju Boga jako, i da se vrati svaki sa svoga zloga puta i od nepravde koja mu je u ruci. (Jona 3:5. 8). Ovo je doista znak koji predstavlja žaljenje zbog zla zbog kojega je Niniva trebala da nestane; to znači, žaljenje zbog uništeg dobra.

3. Kod Jezikilja: I povikaće za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuće prahom glave svoje i po pepelu će se valjati. I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko ć idati. (Jezekilj 27:30? 27:31). Ovo se kaže o Tiru, gde pojedinosti predstavljaju žaljenje za obmanama i zlima, to jest, za zatrtim istinama i dobrima. Plakaće i gorko ridati označava plač zbog obmana odnosno zatrte istine (br. 2240); Posuće prahom glave svoje označava biti proklet zbog zla (br. 278); valjati se po pepelu označava biti proklet zbog obmana; načiniti se ćelavim označava žaljenje zbog toga što prirodni čovek nema istine (br. 3301); opasati se kostrijetom označava žaljenje jer nema dobra. Slično kod Jeremije: Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na te zatirač. (Jeremija 6:26).

Opet: Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet, i oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. (Plač 2:10) Ovde ima sličnih reprezentativa u skladu s vrstama dobra i istine koji su bili zatrti, kao gore; 4. Kod Isaije: Otide u dom u Dibon, na visine, da plače: Moab će ridati za Nebonom i za Medabom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena. Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati lijući suze. (Izaija 15:2, 3). Moab označava one koji preljubočine dobra (br. 2468). Žalost zbog preljubočinjenja koje je označeno Moabom, opisuje se takvim stvarima koje korespondiraju zlu ove vrste; pa se stoga iste reči pojavljuju kod Jeremije: Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. Na svijem krovovima Moabovijem i po ulicama njegovijem biće samo plač, jer ću razbiti Moaba kao sud na kom nema miline, govori Jehova. (Jeremija 48:37, 38).

5. A kad ču car Ezekija, razdrije haljne svoje, i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Jehovin (Isaija 37:1; 2 o Carevima 19:1). Ovo je bilo stoga što je govorio protivu Jehove, cara, i Jerusalima, zbog čega je bila žalost; da je to bilo protivu istine, označeno je razdiranjem haljine (br. 4763); a da je bilo protivu dobra, označeno je oblačenjem kostrijeti. Jer gde se u Reči govori o istini, govori se i o dobru, zbog nebeskoga braka, koji postoji između dobra i istine u svakoj pojedinosti; kao i kod Davida: Ti si promijenio plač moj na radost, skide s mene vreću, i opasa me veseljem (Psalam 30:11). Radost (igra) ovde označava istine; veselje se kaže za dobra, kao i u drugim odlomcima u Reči; stoga skinuti vreću označava prekinuti žaljenje za uništenim dobrom.

6. U drugoj knjizi Samuilovoj: Reče David Joabu i narodu koji bješe s njim: Razdrite haljine svoje i obucite se u kostrijet zbog žalosti za Abnerom 2. Samuelova 3:31.

Ovo je bilo stoga zlo jez zlo delo bilo počinjeno protivu onoga što je istinito i dobro, pa je stoga David naložio da razderu svoje haljine i da se obuku u kostrijet. A kad Ahab ču riječi te, razdrije haljine svoje, i priveza kostrtijet oko tijela svojega, i pošćaše, i spavaše u kostrijeti, i hodijaše polagano (1 o Carevima 21:7).

7. . Da se vreća od kostreti kaže za uništeno dobro, vidi se i iz Otkrovenja: Kad otvori šesti pečat, gle, velika trešnja, i sunce postade crno kao kostrijet, a mjesec posta kao krv Otkrivenju 6:12. Trešnja (zemljotres) označava promenu stanja crkve u pogledu dobra i istine (br. 3355); sunce označava dobro ljubavi (br. 1529, 1530, 2441, 2495, 4060, 4300, 4696), pa se stoga vreća od kostreti povezuje s uništenjem ovih; mjesec označava istinu vere (1529, 1530, 2126, 2120, 2495, 4060), što se odnosi na krv, jer krv je krivotvorena istina i profanisana (br. 4735).

8. Pošto biti obučen u kostret i valjati se po pepelu označava žalost zbog zala i obmana, stoga to predstavlja i poniznost i pokajanje; jer glavna stvar poniznosti je priznati po sebi čovek je samo zlo i obmana. Isto važi i za pokajanje, koje se izvodi samo poniznošću, i to preko ispovesti srca, da je čovek takav po prirodi. Da je oblačenje kostreti bio znak poniznosti, može se videti u 1 Knjizi o Carevma 21:27-29; a znak pokajanja, kod Mateje 11:2; Luke 10:13; ali da su to samo bili reprezentativi, samo opšte stvari koje pripadaju telu, a ne neka unutrašnja stvar koja ide od srca, jasno je iz Isaije: Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da stavija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Jehovi? A nije li ovo post što izabrah da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješš remene od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svojega tijela? (Isaija 58:5-7.

  
/ 10837