Le texte de la Bible

 

Izlazak 39

Étudier

   

1 A od porfire i skerleta i crvca načiniše haljine za službu, da se služi u svetinji; i načiniše svete haljine Aronu, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

2 Načiniše oplećak od zlata, i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog.

3 Istegliše listove od zlata, i isekoše žice, te izvezoše porfiru i skerlet i crvac i tanko platno vrlo vešto.

4 Poramenice mu načiniše da se sastavljaju, da se sastavlja na dva kraja svoja.

5 I pojas na oplećku izlažaše od njega i beše iste naprave, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog; kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

6 I ukovaše dva kamena oniha u zlato, i izrezaše na njima imena sinova Izrailjevih, kao što se režu pečati.

7 I udariše ih na poramenice od oplećka, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

8 I načiniše naprsnik vrlo vešte naprave kao što je naprava u oplećka, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog;

9 Četvorouglast i dvostruk načiniše naprsnik, u dužinu s pedi i u širinu s pedi, dvostruk.

10 I udariše po njemu četiri reda kamenja; u prvom redu: sardoniks, topaz i smaragd;

11 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamant;

12 A u trećem redu: ligur, ahat i ametist;

13 A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspis, sve optočeno zlatom u svojim redovima.

14 Tih kamena s imenima sinova Izrailjevih beše dvanaest prema njihovim imenima, rezani kao pečati, za dvanaest plemena, svako po svom imenu.

15 I načiniše na naprsnik lance jednake, pletene, od čistog zlata.

16 I načiniše dve kopče zlatne i dve grivne zlatne, i metnuše te dve grivne na dva kraja naprsniku,

17 I provukoše dva zlatna lanca kroz dve grivne na krajevima naprsniku,

18 A druga dva kraja od dva lanca zapeše za dve kopče, i pritvrdiše ih za poramenice na oplećku spred.

19 I načiniše još dve zlatne grivne, i metnuše ih na dva kraja naprsniku, na strani prema oplećku iznutra.

20 I načiniše još dve grivne zlatne, koje metnuše na dve poramenice na oplećku ozdo napred gde se sastavlja, više pojasa na oplećku.

21 Tako privezaše naprsnik kroz grivne na njemu i grivne na oplećku vrpcom od porfire, da stoji svrh pojasa od oplećka i da se ne razdvaja naprsnik od oplećka, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

22 I načiniše plašt pod oplećak, tkan, sav od porfire.

23 I prorez na plaštu u sredi kao prorez na oklopu, i oko proreza oplatu da se ne razdre.

24 I načiniše po skutu od plašta šipke od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog.

25 I načiniše zvonca od čistog zlata, i metnuše zvonca među šipke, po skutu od plašta unaokolo između šipaka.

26 Zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

27 I načiniše košulje od tankog platna izmetanog Aronu i sinovima njegovim;

28 I kapu od tankog platna, i kapice kićene od tankog platna, i gaće platnene od tankog platna uzvedenog;

29 I pojas od tankog platna uzvedenog i od porfire i od skerleta i od crvca, vezen, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

30 I načiniše pločicu za sveto oglavlje od čistog zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na pečatima: Svetinja Gospodu.

31 I pritvrdiše za nju vrpcu od porfire da se veže za kapu ozgo, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

32 I tako se svrši sav posao oko šatora i naslona od sastanka. I načiniše sinovi Izrailjevi sve; kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, tako načiniše.

33 I donesoše k Mojsiju šator, naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prevornice, stupove i stopice,

34 I pokrivač od koža ovnujskih crvenih obojenih i pokrivač od koža jazavičijih, i zaves,

35 I kovčeg od svedočanstva i poluge za nj, i zaklopac,

36 Sto sa svim spravama, i hleb za postavljanje,

37 Svećnjak čisti, žiške njegove, žiške naređane, i sve sprave njegove, i ulje za videlo.

38 I oltar zlatni, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zaves na vrata od šatora.

39 Oltar bronzani i rešetku bronzanu za nj, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njeno,

40 Zavese za trem, stupove za njih i stopice njihove, i zaves na vrata od trema, uža njegova i kolje njegovo, i sve sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka.

41 Haljine za službu, da se služi u svetinji, Haljine svete Aronu svešteniku i Haljine sinovima njegovim, da vrše službu svešteničku.

42 Sve kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi sve ovo delo.

43 I pogleda Mojsije sve to delo, i gle, načiniše ga, kao što beše zapovedio Gospod, tako ga načiniše; i blagoslovi ih Mojsije.

   

Commentaire

 

Jacob or Israel (the man)

  

Jacob is told twice that his name will now be Israel. The first time is when he wrestles with an angel on his journey to meet Esau, and the angel tells him that his name will be changed. After he is reconciled with Esau, they go their separate ways. Jacob moves to Shechem and then on to Bethel, where he builds an altar to the Lord. The Lord appears to him there, renews the covenant He first made with Abraham and again tells him that his name will be Israel (Genesis 35). The story goes on to tell of Benjamin's birth and Rachel's death in bearing him, and then of Jacob's return to Isaac and Isaac's death and burial. But at that point the main thread of the story leaves Israel and turns to Joseph, and Israel is hardly mentioned until after Joseph has risen to power in Egypt, has revealed himself to his brothers and tells them to bring all of their father's household down to Egypt. There, before Israel dies, he blesses Joseph's sons, plus all his own sons. After his death he is returned to the land of Canaan for burial in Abraham's tomb. In the story of Jacob and Esau, Jacob represents truth, and Esau good. Jacob's stay in Padan-Aram, and the wealth he acquired there, represent learning the truths of scripture, just as we learn when we read the Ten Commandments or the Sermon on the Mount. The change of name from Jacob to Israel represents the realization that what we learn should not simply be knowledge, but should be the rules of our life, to be followed by action. This action is the good that Esau has represented in the story up to that time, but after the reconciliation between Jacob and Esau, Jacob as Israel now represents the truth and the good, together. It is interesting that even after his name change Jacob is rarely called Israel. Sometimes he is called one and sometimes the other, and sometimes he is called both Jacob and Israel in the same verse (Genesis 46:2, 5, & 8 also Psalm 14:7). This is because Jacob represents the external person and Israel the internal person, and even after the internal person comes into being, we spend much of our lives living on the external level.

(références: Arcana Coelestia 4274, 4292, 4570, 5595, 6225, 6256, Genesis 2:5, 46:8)