Библията

 

Postanak 33

Проучване

   

1 A Jakov podigavši oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdeli decu uz Liju i uz Rahilju i uz dve robinje.

2 I namesti napred robinje i njihovu decu, pa Liju i njenu decu za njima, a najposle Rahilju i Josifa.

3 A sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog.

4 A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i celiva ga, i obojica se zaplakaše,

5 I Isav podigavši oči ugleda žene i decu, pa reče: Ko su ti ono? A Jakov reče: Deca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom.

6 I pristupiše robinje s decom svojom, i pokloniše se.

7 Potom pristupi i Lija i deca njena, i pokloniše se; a najposle pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.

8 A Isav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim.

9 A Isav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi šta je tvoje.

10 A Jakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer videh lice tvoje kao da videh lice Božje, tako si me lepo dočekao.

11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi.

12 Posle reče Isav: Hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.

13 A Jakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova deca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih usteram jedan dan, poginuće mi sve stado.

14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu deca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Sir.

15 A Isav reče: A ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Na šta? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim.

16 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir.

17 A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.

18 Posle dođe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji hananskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namesti se prema gradu.

19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca.

20 I načini onde žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev.

   

От "Съчиненията на Сведенборг

 

Nebeske Tajne #4281

Проучете този пасаж

  
/ 10837  
  

4281. Da se stegnom iz zglavka koje je bilo iščašeno kod njega, označava da je ovo povezivnje bilo oštećeno i pomereno (izgubljeno) kod Jakovljevog potomstva, vidi se iz značenja iz zglavka (izglavljenog, iščašenog), u smislu koji mu se daje, a to je da je pomereno (izgubljeno), to jest da je povređeno. Da zglavak kod bedra označava povezivanje, vidi se iz onoga što je gore rečeno (br. 4280); i da u Reči Jakov označava ne samo Jakova, nego i njegovo potomstvo, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči (Brojvi 23:7, 10, 21, 23, 24:5, 17, 19; Zak. Ponovljeni 32:10; Isaija 40:27; 43:22; 44:1, 2, 21; (48:12; 59:20; Jer. 10:1, Jeremija ccc25; 30:7, 10, 18; 31:7. (Jeremija ccc11; 46:27, 28; Osija 10:11; Amos 7:2; Mijeha 2:12; 3:8; Ps. 14:7; 24:6; 59:13; 78:5; 99:4; i na drugim mestima) 2. Da su Jakov i njgovo potomstvio bili takovoga karaktera, da se kod njih nebeska i duhovna ljubav nije mogla povezati sa prirodnim dobrom, to jest, unutrašnji ili duhovni čovek sa spoljašnjim ili prirodnim čovekom, jasno je iz svega što je rečeno o toj naciji u Reči; jer oni nisu znali, a nisu ni želeli da znaju, šta je unutrašnji ili duhovni čovek, pa se to stoga nije njima ni otkrilo; jer oni veruju da u čoveku postoji samoono što je spoljašnje i prirodno. U svom njihovom bogoštovanju, oni su samo gledali na to, tako da je Božansko bogoštovanje kod njih bilo idolopoklonstvo; jer kad je unutrašnje bogoštovanje odvojeno od spoljašnjeg, ostaje samo idolopoklonstvo. Crkva koja je bila kod njih ustanoljena, nije bila crkva, nego samo reprezentacija crkve; to je razlog da se ona naziva reprezentativnom crkvom. Da je reprezentativ crkve moguć kod takvog naroda, može se videti, br. 1361, 3670, 4208).

3. jer kod reprezentacije ne misli se o osobi, nego o onome što je predstavljeno; stoga su Božanske, nebeske, i duhovne stvari mogle da budu predstavljene ne samo osobama, nego i bezživotnim stvarima, kao Aronovim haljinama, kovčegom, oltarom, volovima i ovcama koje su bile prinošene na žrtvu, svećnjakom sa svećama, hlebovima na zlatnom stolu, uljem kojim su pomazivani, tamjanom, i drugim sličnim stvarima. To je razlog da su njihovi carevi, kako zli kao i dobri, predstavljali Gospodovu kraljevsku službu; i vrhovni svešenici, kako zli tako i dobri, predstavljali su ono što pripadaGospodovom Božnskom sveštenstvu, kad su obavljali svoju službu u spoljašnjoj formi u skladu sa odredbama i zapovestima. Kako bi, stoga, mogla postojati među njima reprezentacija crkve, date su im ovakve odredbe i zapovesti preko otkrivenja, koji su bili sasvim repreentativni; stoga, sve dok su bili u njima i dok su ih strogo održavali, sve su dotle mogli da predstavljaju crkvu; ali kada su se otkrenuli od njih (od reprezentativa), kao i od odredaba i zapovesti njihove nacije, a posebno kad su počeli da se klanjaju drugome bogu, bili su lišeni toga da budu reprezentativ. Iz toga su razloga bili izgnani spoljašnjim sredstvima, kao ropstvima, nesrećama, pretnjma i čudima kako bi bili prisiljeni da održavaju zakone i uredbe koje su istinski reprezentativi, ali ne unutrašnjim sredstvima, kao što se to radi s onima koji imaju unutrašnje bogoštovanje u spojašnjem. Ove su stavri označene iščašenim stegnom kod Jakova, kad se to razume u unutrašnjem istorijskom smislu. uodnosu na Jakova i njegovo potomstvo.

  
/ 10837