Библията

 

Postanak 34

Проучване

   

1 Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja.

2 Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.

3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.

4 Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!"

5 Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.

6 Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.

8 Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!

9 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!

10 Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!"

11 Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.

12 Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu."

13 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu -

14 te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

15 Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.

16 Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.

17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići."

18 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.

19 Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu.

20 Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:

21 "Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.

22 No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.

23 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!"

24 Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.

25 A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.

26 Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.

27 Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena.

28 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;

29 opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje.

30 Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom."

31 Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

   

От "Съчиненията на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #4499

Проучете този пасаж

  
/ 10837  
  

4499. Took each his sword. That this signifies falsity and evil, is evident from the signification of a “sword,” as being truth combating, and hence the defence of truth; and in the opposite sense, falsity combating, and hence the vastation of truth (see n. 2799). That “sword” here signifies evil also, is because Leviticus also was involved, by whom charity, thus good, was represented; and when this becomes evil it combats by falsity from evil, and what it then does is evil.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.

От "Съчиненията на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #301

Проучете този пасаж

  
/ 10837  
  

301. The other arcanum is that had they been instructed in the mysteries of faith they would have perished eternally, which is signified by the words, “now lest he put forth his hand, and take also of the tree of lives, and eat, and live to eternity.” The case is this: When men have become inverted orders of life, and are unwilling to live, or to become wise, except from themselves and from their Own, they reason about everything they hear respecting faith, as to whether it is so, or not; and as they do this from themselves and from their own things of sense and of memory-knowledge, it must needs lead to denial, and consequently to blasphemy and profanation, so that at length they do not scruple to mix up profane things with holy. When a man becomes like this, he is so condemned in the other life that there remains for him no hope of salvation. For things mixed up by profanation remain so mixed up, so that whenever any idea of something holy presents itself, an idea of something profane that is conjoined with it is also there, the consequence of which is that the person cannot be in any society except one of the damned. Whatever is present in any idea of thought in consequence of being conjoined with it, is most exquisitely perceived in the other life, even by spirits in the world of spirits, and much more so by angelic spirits, so exquisitely indeed that from a single idea they know a person’s character. The separation of profane and holy ideas when thus conjoined cannot be effected except by means of such infernal torment that if a man were aware of it he would as carefully avoid profanation as he would avoid hell itself.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.