Біблія

 

Postanak 47

Дослідження

   

1 I otišavši Josif javi Faraonu i reče: Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje hananske, i evo ih u zemlji gesemskoj.

2 I uzevši nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona.

3 A Faraon reče braći njegovoj: Kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: Pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari.

4 Još rekoše Faraonu: Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji gesemskoj sluge tvoje.

5 A Faraon reče Josifu: Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi;

6 U tvojoj je vlasti zemlja misirska; na najboljem mestu u ovoj zemlji naseli oca svog i braću svoju, neka žive u zemlji gesemskoj; i ako koje znaš između njih da su vredni ljudi, postavi ih nad mojom stokom.

7 Posle dovede Josif i Jakova oca svog i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.

8 A Faraon reče Jakovu: Koliko ti ima godina?

9 Odgovori Jakov Faraonu: Meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mog i zli su bili, niti stižu vek otaca mojih, koliko su oni živeli.

10 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona.

11 A Josif naseli oca svog i braću svoju, i dade im dobro u zemlji misirskoj na najboljem mestu te zemlje, u zemlji rameskoj, kao što zapovedi Faraon.

12 I hranjaše Josif hlebom oca svog i braću svoju i sav dom oca svog do najmanjeg.

13 Ali nesta hleba u svoj zemlji, jer glad beše vrlo velika, i uzmuči se zemlja misirska i zemlja hananska od gladi.

14 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji misirskoj i po zemlji hananskoj za žito, koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.

15 A kad nesta novca u zemlji misirskoj i u zemlji hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: Daj nam hleba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema?

16 A Josif im govoraše: Dajte stoku svoju, pa ću vam dati hleba za stoku, kad je nestalo novca.

17 I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hleba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hlebom za svu stoku njihovu.

18 A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: Ne možemo tajiti od gospodara svog, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našeg je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svom osim telesa naših i njiva naših.

19 Zašto da mremo na tvoje oči? Evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hleb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.

20 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako maha među njima. I zemlja posta Faraonova.

21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Misira do drugog.

22 Samo ne kupi svešteničke njive; jer Faraon odredi deo sveštenicima, i hranjahu se od svog dela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva.

23 A Josif reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam seme, pa zasejte njive.

24 A šta bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dela neka budu vama za seme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu deci vašoj.

25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu.

26 I postavi Josif zakon do današnjeg dana za njive misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove.

27 A deca Izrailjeva življahu u zemlji misirskoj u kraju gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma.

28 I Jakov požive u zemlji misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina.

29 A kad se približi vreme Izrailju da umre, dozva sina svog Josifa, i reče mu: Ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i veru, nemoj me pogrepsti u Misiru;

30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovom. A on reče: Učiniću kako si kazao.

31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.

   

З творів Сведенборга

 

Nebeske Tajne #6154

Вивчіть цей уривок

  
/ 10837  
  

6154. Evo vam sjemena, pa zasijte njive. Da ovo označava dobro ljubavi ka bližnjemu i istinu vere koja je bila usađena, vidi se iz značenja sjemena, što je istina od dobra, ili što je vera od ljubavi prema bližnjemu, pa tako oba (vidi br. 1025, 3373, 3671); iz značenja sejati, što je posaditi; i iz značenja njiva, što su prijemnici (br. 6135, 6137). Ali kad se istina i dobro posade, njiva više ne označava prijemnik, nego kao i polje, označava ono što pripada crkvi (br. 566).

  
/ 10837  
  

З творів Сведенборга

 

Nebeske Tajne #566

Вивчіть цей уривок

  
/ 10837  
  

566. Da na zemlji označava oblast gde se crkva prostirala, jasno je iz značenja zemlje; jer u Reči postoji oštra razlika između zemlje i praha; zemlja svuda označava crkvu ili nešto što pripada crkvi; od toga dolazi reč čovek ili Adam, koji je zemlja; prah na raznim mestima označava mesto gde nema crkve ili onog što pripada crkvi, kao u prvom poglavlju gde se zemlja samo pominje da je pusta, jer još nije bilo crkve ili preporođenog čoveka. O zemlji se govori tek u drugom poglavlju, kada je bilo crkve ili preporođenog čoveka. Na isti način u sledećem poglavlju se kaže, stihovi 4 i 23, da će se istrijebiti svako tijelo sa lica zemlje, označavajući oblast gde je bila crkva; ali u stihu 3, govoreći o crkvi koja treba da se osnuje, da će se sjeme sačuvati na zemlji. Zemlja ima isto značenje svuda u Reči, kao od Isaije:

Jer će se Jehova smilovati na Jakova, i opet će izabrati Izraela, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci i pridružiće se domu Jakovljevu. Jer će ih uzeti narodi i odvesti na njihovo mjesto, i naslijediće ih Izrailjci u zemlji Jehovinoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiće one koji ih bjehu zarobili, i biće gospodari svojim nasilnicima. (Izaija 14:1, 2)

Ovde se govori o crkvi koja je već bilo ustanovljena, a tamo gde nema crkve, u istom poglavlju, opet se naziva zemlja, stihovi 9, 12, 16, 20, 21, 25, 26, i ponovo:

I zemlja će Judina biti strah Egiptu; ko je se god opomene, prepašće se radi namjere Jehove nad vojskama što je naumio suprot njemu. U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji egipatskoj, koji će govoriti jezikom hananskim i zaklinjati se Jehovom nad vojskama; jedan će se zvati Aheres. (Izaija 19:17, 18)

Ovde zemlja označava crkvu, a prah tamo gde nema crkve.

Kod istoga:

I sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati. I u to će vrijeme pohoditi Jehova na visini vojsku i sve careve na zemlji. (Izaija 24:20, 21)

Kod Jeremije:

Zemlja je ispucala jer ne bješe dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju. I košuta u polju ostavlja mlade svoje jer nema trave. (Jeremija 14:4, 5)

Ovde je zemlja ta koja sadrži prah, a prah je u polju.

Kod istoga:

Nego: da je živ Jehova koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao. I oni će sjedjeti u svojoj zemlji. (Jeremija 23:8).

Ovde se pominju prah i prahovi gde nema crkve, a zemlja gde ima crkve ili gde je istinsko bogosluženje. Ponovo:

A kakve su rđave smokve da se ne mogu jesti, kako su rđave, takim ću, veli Jehova, učiniti Sedeciju cara Judina i knezove njegove i ostatak Jerusalimljana, koji ostaše u ovoj zemlji i koji žive u zemlji egipatskoj. I učiniću da će se potucati po svijem carstvima zemaljskim na zlo, da budu sramota i priča i rug i uklin po svijem mjestima kuda ih raždenem. I poslaću na njih mač, glad i pomor, dokle se ne istrijebe sa zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovijem. (Jeremija 24:8-10).

Ovde zemlja označava nauk i bogosluženje iz njega, a na isti način kod istoga proroka, glava 25:5. A kod Jezekilja:

Mili ćete mi biti mirisom ugodnijem, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biću posvećen u vama pred narodima. I poznaćete da sam ja Jehova kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku da ću je dati ocima vašim. (Jezekilj 20:41? 20:42)

Ovde zemlja označava unutrašnje bogosluženje, a zove se prah tamo gde nema unutrašnjeg bogosluženja.

Kod Malahije:

I zaprijetiću vas radi proždrljivca, te vam neće kvariti roda zemaljskoga, i vinova loza u polju neće vam biti nerodna, veli Jehova nad vojskama. I zvaće vas blaženim svi narodi, jer ćete biti zemlja mila, veli Jehova nad vojskama. (Malahija 3:11, 12)

Ovde prah označava sasud i jasno označava čoveka, koji se zove prah kada zemlja označava crkvu ili nauk.

Kod Mojsija:

Veselite se narodi s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj. (Ponovljeni zakoni 32:43)

Očigledno, ovo označava crkvu neznabožaca ili naroda koja se zove zemlja.

Kod Isaije:

Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina. (Izaija 7:16).

Ovde je reč o Gospodovom dolasku. Da će ostaviti zemlju, znači crkvu ili istinski nauk vere. Da se zemlja i polje ovako nazivaju, očito je stoga što se oni seju semenom, kao kod Isaije:

I daće dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biće obilat i sit; tada će stoka tvoja pasti na paši prostranoj. I volovi i magarci, što rade zemlju, ješće čistu zob ovijanu lopatom i rešetom. (Izaija 30:23, 24)

Kod Joila:

Opusti polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja. (Joilo 1:10).

Otuda je očito da čovek, koji se na hebrejskom jeziku kaže Adam, označava crkvu.

  
/ 10837