Библија

 

Zaharija 6

Студија

   

1 Potom opet podigoh oči svoje, i videh, a to četvora kola izlažahu između dve gore, a te gore behu od bronze.

2 U prvim kolima behu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani,

3 A u trećim kolima konji beli, a u četvrtim kolima konji šareni, jaki.

4 I progovorivši rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to, gospodaru moj?

5 A anđeo odgovori i reče mi: To su četiri vetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gde stajaše.

6 Konji vrani što su u jednim, oni idu u severnu zemlju; a beli idu za njima, a šareni idu u zemlju južnu.

7 I jaki izašavši hteše da idu i prolaze zemlju; i reče: Idite prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju.

8 Tada me zovnu, i reče mi: Vidi, koji otidoše u zemlju severnu, umiriše duh moj u zemlji severnoj.

9 Potom mi dođe reč Gospodnja govoreći:

10 Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji dođoše iz vavilonske, pa dođi istog dana i uđi u dom Josije, sina Sofonijinog.

11 Uzmi srebra i zlata, i načini vence, i metni na glavu Isusu, sinu Josedekovom, poglavaru svešteničkom.

12 I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čoveka, kome je ime Klica, koja će klijati s mesta svog i sagradiće crkvu Gospodnju.

13 Jer će On sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sedeće i vladati na svom prestolu, i biće sveštenik na prestolu svom, i savet mirni biće među obema.

14 I venci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinom za spomen u crkvi Gospodnjoj.

15 I koji su daleko doći, će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svog.

   

Из Сведенборгових дела

 

Nebeske Tajne # 1306

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

1306. Iz značenja „kule“ jasno je da je time označena ljubav prema samome sebi. Bogoštovanje sebe postoji onda kada čovek uzdiže samoga sebe iznad ostalih toliko da očekuje da mu se klanjaju i dive. Stoga se ljubav prema sebi, a to je arogancija i ponos, naziva „visinom“. „uzvišenošću“, kao i „biti uzdignut“, pa se opisuje svim onim što je na visini. Kao kod Isaije: Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, i Gospod Sam biće uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga ko se uzdiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanskwe velike i na sve hrastove Vasanske. I na sve gore visoke i na sve humove uzdignute, i na svaku kulu visoku, i na svaki grad tvrdi, i na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će Sam biti uzvišen u onaj dan. I idola će nastati sasvijem (Isaija 2:11-18. Ovde se govori o ljubavi prema sebi, koja se opisuje „kedrom“, „hrastom“, „gorom“, „humovima“, i „kulom“ koji su „visoki“ i „uzdignuti“. Opet. I na svakoj gori visokoj i na svakom humku visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki i kad padaju kule (Isaija 30:25. Ovo na sličan nači označava ljubav prema sebi, i uzdizanje sebe u bogoštovanju.

Opet: Eto zemlja Haldejske; toga naroda nije bilo; Asur je osnova za one koji življahu u pustinjama, podigoše kule u njoj, pogradiše dvorove; i obrati se u pustinju (Isaija 23:13.

Ovo se kaže za Tir i za njegovo razaranje; „kule“ (osmatračke kule), koje se ovde pominju, označavaju fantazije koje potiču otuda (uobražavanja koja potiču od ljubavi prema sebi samom).

Kod Jezikilja:

I dovešću mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem. I oni će obaliti zidove Tirske i kule u njima raskopati, i omešću prah njegov i pretvoriću ga u kamen (Jezekilj 26:3? 26:4).

Ovde imamo slično značenje. Ljubav prema sebi u bogoštovanju, ili klanjanje samome sebi, naziva se „kulom“. Jer se „gradom“ označava doktrina (kao što je već pokazajno br. 402); tadu su gradovi bili utvrđeni kulama, u kojima su bili stražari; a bilo je kula i na granicama, koje su se zbog toga nazivale „tražarnicama“ (2 o Carevima 9:17; 17:9; 18:8), I „kulama“ osmatračnicama (Isaija 23:13).

Osim toga, kada se Gospodova crkva upoređuje s „vinogradom“, sve ono što se odnosi na bogoštovanje kao i njegovo čuvanje upoređuje se sa „pivnicom“ i „kulom u vinogradu“, kao što se vidi kod Isaije 5:1, 2; Mateje 21:33; Marka 12:1).

  
/ 10837