Библија

 

Jeremija 17

Студија

   

1 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,

2 kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima,

3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.

4 Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti.

5 Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.

6 Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

7 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.

8 Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?

10 Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

11 Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda.

12 Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto.

13 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode.

14 Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja.

15 Evo ih što mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!

16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.

17 Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u Dan nesretni.

18 Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!

19 Ovako mi reče Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.

20 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.

21 Ovako govori Jahve: 'Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.

22 I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima.

23 Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka.

24 A vi, ako me poslušate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla,

25 tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka.

26 I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.

27 Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.'"

   

Из Сведенборгових дела

 

Apocalypse Explained # 722

Проучите овај одломак

  
/ 1232  
  

722. That when she brought forth he might devour her offspring, signifies that they might destroy the doctrine of that church at its first rise. This is evident from the signification of "the offspring" that the woman was about to bring forth, as being the doctrine of the church; that this is meant by "the son a male" which she brought forth will be seen in the following article. Also from the signification of "to devour," as being to destroy; for what is predicated follows its subject, and when "the dragon" is the subject, "to devour" is predicated of him, but when the doctrine of the church is the subject, being destroyed is predicated of it, therefore "to devour" here signifies to destroy. To destroy it at its first rise is signified because it is said "that when the woman brought forth he might devour her offspring." "To devour" and "to eat" also elsewhere signify to destroy, when predicated of wild beasts, which signify falsities and evils, as is evident in Ezekiel:

One of the whelps of the lion went up, it became a young lion, and it learned to seize the prey, it devoured man (Ezekiel 19:3, 6).

"To devour man" signifies to destroy the understanding of truth and intelligence. In Hosea:

I will encounter them as a bear that is bereaved; and I will devour them like an immense lion; the wild beast of the field shall tear them (Hosea 13:8).

In Daniel:

Behold, a beast, like to a bear, it had three ribs in the mouth between the teeth, it was said to it, Rise, devour much flesh (Daniel 7:5).

Moreover, in the Hebrew, "to devour" in many passages stands for to consume, to ruin, and to destroy, as in Jeremiah:

They have devoured Jacob, they have devoured him and consumed him, and have laid waste his habitations (Jeremiah 10:25).

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.

Из Сведенборгових дела

 

Arcana Coelestia # 6185

Проучите овај одломак

  
/ 10837  
  

6185. 'And he said, I will do according to your word' means that it will indeed be done, [for which the Divine has provided.] This is clear from the meaning of 'doing according to someone's word' as it will indeed be done. The reason for the addition of the phrase 'for which the Divine has provided' is that Abraham, Isaac, and Jacob represented three entities which however made one. In the highest sense Abraham represented within the Lord the Divine Itself, 'Isaac' the Divine Rational, and 'Jacob' the Divine Natural, 3305 (end), 4615, 6098. But in the relative sense that applies to man they represent what is inmost, which is celestial good; what is relatively internal, which is spiritual good; and what is relatively external, which is natural good. These are what is meant by the three in one sepulchre, for 'a sepulchre' means resurrection into life and regeneration, 2916, 2917, 4621, 5551.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.