Библия

 

Jevanðelje po Mateju 14

Учиться

   

1 U to vreme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu;

2 I reče slugama svojim: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.

3 Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svog.

4 Jer mu govoraše Jovan: Ne možeš ti nje imati.

5 I htede da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.

6 A kad beše dan rođenja Irodovog, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.

7 Zato i s kletvom obeća joj dati šta god zaište.

8 A ona naučena od matere svoje: Daj mi, reče, ovde na krugu glavu Jovana krstitelja.

9 I zabrinu se car; ali kletve radi i onih koji se gošćahu s njim, zapovedi joj dati.

10 I posla te posekoše Jovana u tamnici.

11 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše devojci, i odnese je materi svojoj.

12 I došavši učenici njegovi, uzeše telo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.

13 I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za Njim pešice iz gradova.

14 I izašavši Isus vide mnogi narod, i sažali mu se za njih, i isceli bolesnike njihove.

15 A pred veče pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Ovde je pusto mesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.

16 A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.

17 A oni rekoše Mu: Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe.

18 A On reče: Donesite mi ih ovamo.

19 I zapovedi narodu da posedaju po travi; pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojim, a učenici narodu.

20 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih.

21 A onih što su jeli beše ljudi oko pet hiljada, osim žena i dece.

22 I odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i napred da idu na one strane dok On otpusti narod.

23 I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam.

24 A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar.

25 A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.

26 I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.

27 A Isus odmah reče im govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.

28 A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi.

29 A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.

30 No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!

31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja?

32 I kad uđoše u lađu, presta vetar.

33 A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.

34 I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku.

35 I poznavši Ga ljudi iz onog mesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k Njemu sve bolesnike.

36 I moljahu Ga da se samo dotaknu skuta od Njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

   

Из произведений Сведенборга

 

Nebeske Tajne # 9918

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

9918. Pa šipak (po skutu). Da se ovim označava sećanje-znanje dobra, vidi se iz značenja šipka, što su sećanja-znanja dobra (vidi br. 9552).

Da su se šipci stavljali (utkivali?] u skutove ogrtača, bilo je stoga što su skutovi označavali poslednje ili krajnje delove neba i crkve, a poslednje ili krajnje crkve su sećanja-znanja, što se vidi iz onoga što je rečeno gore (br. 9915, 9917) o uzastopnom redu dobara i istina u nebima i kod čoveka. Sećanja-znanja dobra i istine, koja su označena šipcima, su doktrinarne stvari iz Reči, koje su sećanja-znanja pošto su u sećanju u spoljašnjem ili prirodnom čoveku. Ali kada uđu u sećanje unutrašnjeg ili duhovnog čoveka, a što je slučaj onda kada čovek živi po njima, tada doktrinarne stvari u pogeldu dobra postaju stvari ljubavi prema bližnjem, i nazivaju se duhovnim. Kada se ovo desi, one kao da nestanu iz spoljašnjeg ili prorodnog sećanja, pa izgledaju kao da su urođene, jer su tada usađene u čovekov život, kao sve one koji zbog svakodnevne upotreba postaju kao njegova priroda. Iz ovoga se vidi šta s ećanja-znanja, i kojoj svrsi služe; stoga i kojoj svrsi služe doktrinarne stvari crkve kada se čuvaju samo u sećanju, jer tada im je mesto ispod inteligencije i mudrosti; a one se ne uzdižu niti ulaze uživot, dok ne postanu deo vere i ljubavi prema bližnjem u unutrašnjem čoveku.

  
/ 10837  
  

Из произведений Сведенборга

 

Nebeske Tajne # 259

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

259. Da peta označava ono što je najniže u prirodnom ili telesnom ne može se znati ako se ne zna kako su pradrevni ljudi mislili o raznim stvarima u čoveku. Oni su govorili o nebeskim i duhovnim stvarima kao o glavi i licu; a ono što dolazi od ovih, ljubav prema bližnjemu i milostivost, to su smatrali grudima; prirodne stvari nogama; a najniže prirodne i telesne petom; nisu samo o njima tako mislili; oni su ih tako i nazivali. A najniže stvari u razumu, što su samo reči, bile su označene onako kako se to pokazuje iz Jakovljevog prorokovanja o Danu, jednom od njegovih sinova:

Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj nauznako. (Knjiga Postanja 49:17)

Tako i kod Davida:

Nepravde peta mojih će me opkoliti. (Psalam 49:5).

Slično je označeno onim što se kaže za Jakova kada je izlazio iz utrobe.

A poslije izađe brat mu držeći za petu Ezava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Izaku šezdeset godina kad ih rodi Rebeka. (Knjiga Postanja 25:26)

Jer ime Jakov dolazi od pete, zato što je Jevrejska crkva, koja se označava Jakovom, bila povredila petu. Naime, zmija može samo da povredi najniže prirodne stvari, a ne, ukoliko nije posebna vrsta kao vipera, unutrašnje prirodne stvari u čoveku, a još manje duhovne stvari; ali najmanje od svega nebeske stvari, koje Gospod održava i pohranjuje u čoveku bez njegovoga znanja. To što On tako pohranjuje, u Reči se naziva ostacima ili relikvijama. U onome što sledi, po Božanskoj milosti, biće govora o tome kako je zmija razarala najniže prirodne stvari u ljudima pre Potopa uz pomoć čulnog i ljubavi prema sebi, kako je to radila kod Jevreja preko čulnih stvari, predaje i sitnica, i kroz ljubav prema sebi i prema svetu; i kako je to uradila danas i kako to još uvek radi pomoću onoga što se opaža čulima, pomoću nauka i filozofije.

  
/ 10837