Библия

 

Izlazak 39

Учиться

   

1 A od porfire i skerleta i crvca načiniše haljine za službu, da se služi u svetinji; i načiniše svete haljine Aronu, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

2 Načiniše oplećak od zlata, i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog.

3 Istegliše listove od zlata, i isekoše žice, te izvezoše porfiru i skerlet i crvac i tanko platno vrlo vešto.

4 Poramenice mu načiniše da se sastavljaju, da se sastavlja na dva kraja svoja.

5 I pojas na oplećku izlažaše od njega i beše iste naprave, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog; kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

6 I ukovaše dva kamena oniha u zlato, i izrezaše na njima imena sinova Izrailjevih, kao što se režu pečati.

7 I udariše ih na poramenice od oplećka, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

8 I načiniše naprsnik vrlo vešte naprave kao što je naprava u oplećka, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog;

9 Četvorouglast i dvostruk načiniše naprsnik, u dužinu s pedi i u širinu s pedi, dvostruk.

10 I udariše po njemu četiri reda kamenja; u prvom redu: sardoniks, topaz i smaragd;

11 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamant;

12 A u trećem redu: ligur, ahat i ametist;

13 A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspis, sve optočeno zlatom u svojim redovima.

14 Tih kamena s imenima sinova Izrailjevih beše dvanaest prema njihovim imenima, rezani kao pečati, za dvanaest plemena, svako po svom imenu.

15 I načiniše na naprsnik lance jednake, pletene, od čistog zlata.

16 I načiniše dve kopče zlatne i dve grivne zlatne, i metnuše te dve grivne na dva kraja naprsniku,

17 I provukoše dva zlatna lanca kroz dve grivne na krajevima naprsniku,

18 A druga dva kraja od dva lanca zapeše za dve kopče, i pritvrdiše ih za poramenice na oplećku spred.

19 I načiniše još dve zlatne grivne, i metnuše ih na dva kraja naprsniku, na strani prema oplećku iznutra.

20 I načiniše još dve grivne zlatne, koje metnuše na dve poramenice na oplećku ozdo napred gde se sastavlja, više pojasa na oplećku.

21 Tako privezaše naprsnik kroz grivne na njemu i grivne na oplećku vrpcom od porfire, da stoji svrh pojasa od oplećka i da se ne razdvaja naprsnik od oplećka, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

22 I načiniše plašt pod oplećak, tkan, sav od porfire.

23 I prorez na plaštu u sredi kao prorez na oklopu, i oko proreza oplatu da se ne razdre.

24 I načiniše po skutu od plašta šipke od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog.

25 I načiniše zvonca od čistog zlata, i metnuše zvonca među šipke, po skutu od plašta unaokolo između šipaka.

26 Zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

27 I načiniše košulje od tankog platna izmetanog Aronu i sinovima njegovim;

28 I kapu od tankog platna, i kapice kićene od tankog platna, i gaće platnene od tankog platna uzvedenog;

29 I pojas od tankog platna uzvedenog i od porfire i od skerleta i od crvca, vezen, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

30 I načiniše pločicu za sveto oglavlje od čistog zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na pečatima: Svetinja Gospodu.

31 I pritvrdiše za nju vrpcu od porfire da se veže za kapu ozgo, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

32 I tako se svrši sav posao oko šatora i naslona od sastanka. I načiniše sinovi Izrailjevi sve; kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, tako načiniše.

33 I donesoše k Mojsiju šator, naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prevornice, stupove i stopice,

34 I pokrivač od koža ovnujskih crvenih obojenih i pokrivač od koža jazavičijih, i zaves,

35 I kovčeg od svedočanstva i poluge za nj, i zaklopac,

36 Sto sa svim spravama, i hleb za postavljanje,

37 Svećnjak čisti, žiške njegove, žiške naređane, i sve sprave njegove, i ulje za videlo.

38 I oltar zlatni, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zaves na vrata od šatora.

39 Oltar bronzani i rešetku bronzanu za nj, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njeno,

40 Zavese za trem, stupove za njih i stopice njihove, i zaves na vrata od trema, uža njegova i kolje njegovo, i sve sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka.

41 Haljine za službu, da se služi u svetinji, Haljine svete Aronu svešteniku i Haljine sinovima njegovim, da vrše službu svešteničku.

42 Sve kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi sve ovo delo.

43 I pogleda Mojsije sve to delo, i gle, načiniše ga, kao što beše zapovedio Gospod, tako ga načiniše; i blagoslovi ih Mojsije.

   

Комментарий

 

Bless

  
This fresco was created by Franz Xaver Kirchebner in the Parish church of St. Ulrich in Gröden, Italy, which was built in the late 18th century.

The Lord in essence is perfect love expressed as perfect wisdom. He created us so that He could love us, give us love and wisdom of our own, and thus be united with us. This is the ultimate blessing, for us to receive His love and wisdom and to be together with Him, and all other forms and meanings of "blessing" flow from it. This flow, however, takes many different forms in the Bible. When people receive the Lord's blessing, it illustrates how His love and wisdom flow into us in forms that fit the spiritual state people represent in the Word. When people bless the Lord, it indicates an acknowledgment that life and all its gifts come from Him and shows a desire to accept them and be conjoined. When people bless each other, it represents the desire to share good desires and true ideas as much as possible.

Из произведений Сведенборга

 

Arcana Coelestia # 4603

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

4603. 'The sons of Jacob were twelve' means a state in which all things were now present in the Divine Natural. This is clear from the representation of 'Jacob' as the Divine Natural, often dealt with already; and from the meaning of 'twelve' as all, and when used in reference to the sons of Jacob, or to the tribes named after these, as all aspects of truth and good, dealt with in 2089, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913, 3939. The subject so far has been the way in which the Lord made his Natural within Him Divine, for 'Jacob' has represented the Natural; but now the subject becomes the joining of the Divine Natural to the Rational. This joining together is represented by Jacob's coming to Isaac, for 'Isaac' represents the Lord's Divine Rational. This explains why all the sons of Jacob are listed once again, since every aspect of truth and good had to be present within the Natural before it could be fully joined to the Rational. The reason for this particular listing of them is the service which the natural renders the rational as the receptacle for it. But one should recognize that Jacob's sons are now mentioned in a different order from before; the sons of Bilhah and Zilpah - Dan, Naphtali, Gad, and Asher - are mentioned last, though in actual fact these were born before Issachar, Zebulun, Joseph, and Benjamin. The reason for this difference is that at this point the subject is the order in which truths and goods exist within the Natural when this has been made Divine, for it is the state belonging to the subject under discussion that determines the order in which their names appear, see 3862, 3926, 3939.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.