Библия

 

Postanak 20

Учиться

   

1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru,

2 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi.

3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata."

4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: "Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti?

5 Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio."

6 Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš.

7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji."

8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše.

9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: "Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.

10 Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?"

11 Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene.

12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me.

13 A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat."

14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.

15 Abimelek zatim reče: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!"

16 A Sari reče: "Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana."

17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.

18 Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

   

Из произведений Сведенборга

 

Arcana Coelestia # 2444

Изучить этот эпизод

  
/ 10837  
  

2444. Jehovah caused it to rain upon Sodom and upon Gomorrah brimstone and fire. That this signifies the hell of those who are in the evils of the love of self and the falsities thence derived, is evident from the signification of “raining,” as being to be damned; of “brimstone,” as being the hell of the evils of the love of self; and of “fire,” as being the hell of the falsities thence derived, concerning which presently; also from the signification of “Sodom,” as being the evil of the love of self; and of “Gomorrah,” as being the falsity thence derived (see n. 2220, 2246, 2322).

[2] Here “Gomorrah” is also mentioned, for the first time in this chapter, for the reason that “Gomorrah” signifies the falsity that comes from the evil of the love of self. For within the church, whose last period or Judgment is here treated of, this evil is that which chiefly acts against good, and its falsity is that which acts against truth; and these two things are so conjoined that he who is in the one is also in the other, and indeed in a like ratio and a like degree. It does indeed appear otherwise, but yet is plainly so in the other life, if not in the world. (As regards the love of self, its nature, the vastness of the evils that come from it, and that it is the source of the hells, see n. 693, 694, 760, 1307, 1308, 1321, 1594, 1691, 2041, 2045, 2051, 2057, 2219).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.